Iza pjesama na albumu ‘If All I Was Was Black’ spisateljski stoji Jeff Tweedy iz sastava Wilco i to zanosu soula sedamdesetih daje crtu indie rock ploče američkoga juga. Onoga juga koji najbolje može razumjeti širinu tema koje Mavis Staples podvlači svojim osebujnim vokalnim izričajem – mržnju, nejednakost i ravnodušje moguće je nadvladati ljubavlju i razumijevanjem. I još! Svijet napreduje zahvaljujući sanjarima kojih ima među svima nama. I zato su pjesme poput ‘Peaceful Dream’ i ‘No Time for Crying’ važne – da nas upute u to koliko smo snažni premda nam se katkad čini kako smo posve zagubljeni. One su važne i stoga što su ispjevane emocijama i intimom kakvu, podvlači Drowned in Sound, samo Mavis Staples može izvesti. I to stoga što njezina iskrenost i uvjerenje ne poznaju plahost i malodušje.

I zato je – kao u pjesmi ‘We Go High’ – važno znati da se pri suočavanju sa izazovima svijeta koji je uznemiren valja prisjetiti kako valja biti optimist i široka pogleda. A to Mavis Staples radi odlučnom nježnošću vlastita mezzosoprana: ispunjava nas optimizmom uvjerenjem kako nije sve izgubljeno i da bismo mogli preboljeti loša vremena i izgraditi bolju budućnost. Pa i u doba nuklearnog zveckanja i globalnog pesimizma. I zato je ‘If All I Was Was Black’ album kakav je potreban cijelome svijetu.

I sada je važno birate li društveni angažman ili seksualnu fantaziju. Jer, u drugom slučaju, odlučit ćete se za švedski rukopis elektroničkoga popa.

Hedonizam i renesansa, naime. To je ono što nam donosi švedska kantautorica Tove Lo na futurizmom osjenčanom albumu ‘Blue Lips (Lady Wood Phase II)’, ploči seksualnog zanosa u kojemu se poetika ljubavnog stapanja i bol prekida veze maskira čežnjom za samouništenjem. I to, ako je moguće, na klupskom tulumu kao alternativi samotnom odlasku kući. Američki magazin V nazvat će ga kolekcijom hipnotičkog zvuka electro-popa, a Financial Times albumom jasnoga plesnog popa. Vulture će dodati kako se, u slučaju trećeg studijskoga pojavljivanja, Ebbe Tove Else Nilsson radi o najboljem albumu njezine karijere.

Tove Lo će umjetničku inteligenciju pri koračanju svijetom popularne glazbe pokazati nizom načina – od njegovanja decentne pojavnosti u medijima preko izazovnosti kojom obiluju njezini nastupi do lascivnosti videospotova poput onoga za najavni single ‘Disco Tits’. Za nekadašnju ljubiteljicu grungea i današnju stanovnicu Brooklyna takav pristup je posve moderan i izrazito snažan. I zato je ‘kontrolna spirala samouništenja’ koju će Irish Times prepoznati u pjesmama ‘Don’t Ask Don’t Tell’ i ‘Romantics’ biti servirana prikazom paralelne stvarnosti koju donose impulzivne odluke o korištenju opojnih sredstava. ‘Blue Lips’ se doima kao otrežnjenje pred kraj noći u kojoj se ono što se pod disco kuglom činilo blještavim i privlačnim otkriva razočaravajućim iskustvom ispod trezvenoga svjetla. Tove Lo je, ističe Vulture, dovoljno hrabra da se prepušta novim užicima, ali i dovoljno pametna da zna kako će je to ozlijediti.

Osnovne teme albuma ‘Blue Lips’ – ploče koju su, između ostalih, koproducirali The Struts, Jack & Coke, Alex Hope, Lulou i Ali Payami – su preklapanje i neslaganje između seksa i ljubavi. Za Tove Lo, ističe se, mozak osjeća, a tijelo misli. A to je proces u kojemu tjelesna intima nestaje u iskrenosti emocija. I ta neposrednost glazbe budućnosti i ploče koju valja proživjeti – ili dosjetiti se jesmo li slično nekada već činili – čini posebnost pojavnosti Tove Lo i njezinih četrnaest pjesama. Ili kao što bi naslov pjesme ‘shedontknowbutsheknows’ rekao: možda stojim na rubu osame, ali znam kako je najbolje žurno zaustaviti ljubavnu vezu samouništenja. Kako? Svatko na svoj način. Glazbom erotike Tove Lo. Ili požudom i tulumom zaborava, recimo.

Dakle? Zayn i Sia peti tjedan se nalaze na vrhu Airplay Radio Charta s pjesmom ‘Dusk Till Down’ iz romantične avanturističke filmske priče. Američku radijsku rotaciju, izvještava Ryan Seacrest, predvodi singl socijalno osviještenog hip hopa. Logic i njegova ‘1-800-273-8255‘ na taj način otvaraju pitanje iz naslova ovoga bloga. I postavljaju radijske programe i pjesme koje odabiremo i koje slušamo u idealne kulise za naše izbore. Možda nas ti izbori, sasvim iznenada, dovedu i do seksualne angažiranosti i društvenih fantazija. Sve je moguće. I sve što je moguće, postaje potrebno.

Ove godine i ovoga prosinca.

Top 40 Airplay Radio Charta, liste HR2 i Hrvatske diskografske udruge, pronađite

https://www.top-lista.hr/www/airplay-radio-chart-top40-48-tjedan-04-12-2017/

Goran Komerički,

radijski producent

Naposljetku, nitko nije savršen. Dovoljna je jedna sekunda nepažnje. Ili, hm, jedno emitiranje manje. Pa da – premda ste najbolji ikada – odjednom budete u drugome planu.

Ili na drugome mjestu, recimo.

I zato nam se – danas kada Luis Fonsi, Jutin Bieber i Daddy Yankee više nisu prvi već mjesto ispod – čini kako je ljeto nekako prošlo. Prohujalo s vihorom. Sa svim onim rasplesanim koracima, dugim noćima, putovanjima i novim ljubavima koje ono donosi. I vrijeme je za novu sezonu koja nam se smiješi i čeka zauzeti mjesto sa svom svojom inspirativnošću, glazbenim bojama i melodičnim uzbuđenjima. Doduše, pjesma ‘Feels’ – taj novi broj jedan smotre najvećih svjetskih hitova – zvuči poput podloge koktel partyja na nekom osunčanom mjestu baš kao i ‘Despacito’. Ali ipak. Vrijeme je za trenutke novih zabava i novih obaveza.

I za dozu nove inspiracije i neodoljivost znatiželje.

Jer, kako god okrenuli, u toj znatiželji – koja možda i jest mački došla glave – ima nešto privlačno i razigrano. Što bi nas onomad vodilo u nove izazove i avanture da nije znatiželje za onime iza, onime što se krije iza privlačne fasade i šarenih riječi. Jer, ovaj, možda ćemo po putu otkriti nešto stabilno i pouzdano poput Matta Beringera i njegova intelektualističkog benda The National. Ili onomad toplo poput Jacka Johnsona i njegove brige za planet Zemlju. Možda pronađemo i ono raspojasano poput načina na koji je Neil Young snimio novu ploču. Ili privlačno, pa i nauznak erotično, poput naziva novoga singla Tove Lo koji se – najbolje ikad, reći će Zane Lowe – zove ‘Disco Tits’. A možda je i tugaljivo taman toliko da vas prozovu najvećim saboterom ljubavnih veza u svijetu, kako Sama Smitha karakterizira magazin Variety. A sve povodom izlaska dugo-čekanoga singla britanske perjanice ugodno rastezljivoga glasa.

I, dakle – pa i naime, čak – jesen će biti glazbeno bogata.

I to kako bogata, o samo da znate.

Jer, samo rujan je – nakon ploča koje potpisuju LCD Soundsystem, The National, Jake Bugg i Tori Amos – odlučio podariti nas onime što su pripremili, primjerice, Eamon (da, onaj Eamon!), Foo Fighters, Van Morrison, Miley Cyrus, Hurts, Dolly Parton, Wolf Alice, Shania Twain i Demi Lovato. A to su tek neki. I oni koji najavljuju buru, uragan pa i glazbeni tornado u vidu ploča velikana kao što su Liam Gallagher, Marilyn Manson, Taylor Swift ili Robert Plant koji tjedan kasnije.

Do tada, pozdravljamo još jednoga rekordera Airplay Radio Charta. Justin Timberlake je, naime, proslavio sedamdeseti tjedan uzastopnog boravka među 100 najtraženijih u Hrvatskoj sa singlom ‘Can’t Stop the Feeling’. A to je najviše u posljednjih petnaest godina. Radi se o pjesmi koja zaziva optimizam, smiješak, radost i super raspoloženje općenito.

Pa, tko onda može reći kako nam je radijski eter predvidljiv, a stvarnost depresivna?

A ako vam se tako možda i učini, prepisat ćemo vam recept: ‘Can’t Stop the Feeling’ za dobro jutro, ‘Feels’ za ljepotu dana, a ‘Despacito’ za maštovitu večer.

Pa neka vam se – s početkom nove sezone – dogodi nešto savršeno i nasmiješeno.
Makar i slučajno.

Top 40 Airplay Radio Charta, liste HR2 i Hrvatske diskografske udruge, pronađite na linku:

https://www.top-lista.hr/www/airplay-radio-chart-top40-36-tjedan-11-9-2017/

Goran Komerički
radijski producent