Drugu najslušaniju pjesmu ima Fil Tilen pod naslovom „Paranoja“ koju je inspirirao takozvani „overthinking“, odnosno sam je priznao kako često pretjerano razmišlja i analizira stvari koje bi se mogle dogoditi te da je ovaj ozbiljan problem pokušao učiniti zabavnim uz ritmove funka. Na trećem mjestu su Nipplepeople i obrada „Frka“ kojom su ponovno proslavili pjesmu Zdenke Kovačiček,  slijedi Vojko V i „Pasta Italiana“, a na petom mjestu je Jelena Rozga s pjesmom „Najbolji dan“.

Najslušanija pjesma inozemnih izdanja je „FRIENDS“ američkog producenta i DJ-a Christophera Comstocka čije je umjetničko ime Marshmello. Drugo mjesto rezervirano je za pjesmu „One kiss“ Calvina Harrisa koju izvodi s pjevačicom Dua Lipa, a treće mjesto drži Dua Lipa sama sa svojim popularnim hitom „IDGAF“. Na četvrtom mjestu ponovno imamo jednog DJ-a, Jaxa Jonesa i pjesmu „Breathe“, dok je na petom The Weeknd i „Call out my name“.

Top-lista Deezer singl mjeseca predstavlja jedan novi glas publike u Hrvatskoj, a imajući u vidu da se radijska emitiranja i pjesme koje ljubitelji glazbe slušaju putem online kanala ponekad razlikuju, na ovaj način su Hrvatska diskografska udruga i Deezer željeli dati jednu novu širinu top-listama i mogućnost da pjesme, koje možda ne dobiju svoje mjesto na drugim listama, postanu Deezer singl mjeseca.

Kao i druge top-liste pod okriljem Hrvatske diskografske udruge, Deezer singl mjeseca nalazi se na web stranici Hrvatske diskografske udruge www.top-lista.hr, centralnom mjestu top-listi u Hrvatskoj, a iste se naravno mogu poslušati i na Deezeru:

https://www.top-lista.hr/www/deezer-single-mjeseca-domace-042018/
https://www.top-lista.hr/www/deezer-single-mjeseca-strano-042018/

Dua Lipa – djevojka koja je u kratkom vremenu postala omiljenim mjestom glazbenih medija i umjetnica koju se nadamo skoro vidjeti u Hrvatskoj – svojim singlom ‘IDGAF’ uputila nas je kako je unutarnja borba nas samih važna i da je taj put rada na sebi zahtjevan i daleko od jednostavnog. Snažnija Dua uvjerit će svoj slabiji alter ego kako je pitanje samopoštovanja važan dio osobnog vrijednosnog sustava. I da je reći ‘ne’ jednako važno koliko i odgovoriti ‘da’ pri susretu s ljudima koji čine važan dio našeg emotivnog danas. Ili pri razgovoru s onima koji su taj danas pretvorili u jučer uobičajenim metodama međuljudskih odnosa: zanemarivanjem i shvaćanjem zdravo za gotovo.

Uronite li u glazbu današnjice tek centimetar više od sluhističke površnosti, prepoznat ćete cijelo bogatstvo poruka, emotivnih doživljaja, izjava i svjedočanstava o svemu onome što vas okružuje: od svakodnevnih sitnica do globalnih pitanja. I u tome jest terapeutska ljepota koju nam popularna glazba donosi sa sobom. U svim žanrovima i stilovima koje možete zamisliti: od ranjivosti Shawna Mendesa i iskrene sreće Eda Sheerana do protestnog angažmana grupe N.E.R.D. i društvene kronike sastava Editors tek je malen korak. Vrijedi ga napraviti i osjetiti ono što nam umjetnici nude.

The Weeknd, recimo. Kada je glazbeni portal hotnewhiphop.com objavio listu očekivanja od novoga projekta kanadskog kantautora, nagađalo se kako bi se ovim izdanjem kanadski umjetnik mogao vratiti svojim korijenima s nastupnog mixtapea ‘House of Baloons’. Ti korijeni znače mračnijega, introspektivnog i Weeknda laganijega tempa. Naziv izdanja savršen je opis za pjesme koje govore o završenoj ljubavnoj vezi i razlozima privatnog promašaja. Završna ‘Privilege’ zaokružuje melankoličnu priču o gubljenju vremena i vlastitoj tuzi. S jasnom autosugestijom kako su dani bluesa iza njega. Stihovi govore o tome kako će se The Weeknd konačno vratiti samome sebi i onome što je bio prije susreta s bivšom.

Konceptualno izdanje ‘My Dear Melancholy’ donosi, dakle, jednu od sugestija koje nam stižu u pjesmama sa svjetskih pozornica. I podsjeća na poruku koju je, na svoj sedamdeseti rođendan, Charlie Chaplin uputio svijetu i samome sebi: „Kada sam zaista počeo voljeti sebe, oslobodio sam se svega što nije bilo zdravo za mene: od hrane, ljudi, stvari, situacija i svega ostalog što me je vuklo ka dnu, a dalje od mene samoga. U početku sam to zvao ‘zdravi egoizam’, a danas znam da je to ljubav prema samome sebi.“

Da. Od EP-a The Weeknda do pjesme koju ispisuje Dua Lipa tek je koračić. Dovoljan da nas uputi u mudrosti koje smo smetnuli s uma u dobu društvenih mreža i vremenu jurnjave za notifikacijama na pametnim telefonima.

Goran Komerički,
radijski producent

Svoj meteorski uspon Vance Joy doživio je pjesmom ‘Riptide’, objavljenom 2013. godine, kada je osvajao svijet na krilima hita čijim identitetom vlada ukulele i koju je iskreno zavoljela Taylor Swift, toliko da je australskog kantautora indie folk i folk pop glazbe pozvala na svoju koncertnu turneju. Vance Joy je do sada zaslužio 42 nominacije i deset glazbenih nagrada, a singl ‘Riptide’ završio je na prvome mjestu godišnje liste australskog javnog radijskog kanala Triple J. Pa i pored tih uspjeha je ostao, kako kazuje, jednak – sretan i ponosan kada napravi dobru pjesmu ili odsvira uspješan koncert. „Ja sam poput dječaka iz susjedstva“, izjavit će, „ali i pomalo čudak. U smislu da sam stvarna osoba. Poput momka koji će u tri ujutro u susjednom stanu pjevati glasno i držati vas budnim“.

Impresije i priče drugoga albuma u karijeri Jamesa Gabriela Wandersona Keogha – kako glasi pravo ime Vancea Joyja – nastajale su u posljednjih pet godina na raznim stranama svijeta. I u posve bizarnim situacijama. ‘Saturday Sun’, primjerice, napisana je u Malibuu, a govori o trenucima kada upoznaš divnu osobu s mišlju kako ne želiš propustiti priliku ponovno je vidjeti. Stvar ‘Little Boy’ priziva djetinjstvo i dječački pad s bicikla, ‘Bonnie & Clyde’ inspirirana je književnošću, a ‘Take Your Time’ nizom intervjua Kanyea Westa kojima se hranio kupajući se u hotelskoj kupaonici noć nakon koncerta u Denveru. I to pokazuje, govori, kako su trenuci inspiracije iznenađujući.

Kolekcija ‘Nation of Two’ Vancea Joyja mlako je pozdravljena sa strane svjetskih glazbenih medija. Britanski Guardian u prvi plan je stavio ‘plitkost stihova’ ironično karakterizirajući opus ploče dragocjenim poput slatkiša iz supermarketa. No, ti slatkiši znaju biti vrlo ljepljivi, istaknut ćemo, i mogu donijeti magiju pjesama koji će vas – poput ‘Call If You Need Me’, pjesme nastale uz guitalele – povući na nehajnost. I one trenutke čarolije koje nudi život sretnoga ljubavnog para u današnjem dobu. Pa zašto bismo od toga bježali? Ljepota se ionako skriva u onim malim trenucima radosti, sreće, pjevanja naglas i široka osmijeha. U tri ujutro ili četiri poslijepodne, svejedno.

I dok podaci magazina Billboard govore kako američkim radijskim eterom, streaming servisima i digitalnom prodajom Drake vlada tolikom uvjerljivošću da je njegova ‘God’s Plan’ dvostruko popularnija od pjesme s drugoga mjesta liste Hot 100, kod nas se to drugo američko mjesto uvjerljivo drži na vrhu radijske rotacije. Dua Lipa je tik do trona, a Post Malone, Rae Sremmurd i DJ Khaled su isuviše novi da bi uspjeh domaćega streaminga stigli oploditi prisustvom u radijskim programima. S druge strane, The Weeknd, Kendrick Lamar i Camila Cabello stidljivo pronalaze put prema gornjem dijelu radijske liste i tako Ed Sheeran sa svojom ‘Perfect’ deseti puta predvodi Airplay Radio Chart, top listu HR2 i Hrvatske diskografske udruge, sasvim lijepo se uklapajući u ono što Vance Joy naziva ‘samosvojnošću savršenog para’.

Goran Komerički,

radijski producent