Suosjećanje i empatiju na novome albumu Kanye Westa pronalazimo u završnoj temi „Violent Crimes“, a prije toga svjedočimo razmatranju unutarnjih doživljaja i refleksija njega samoga o svojim slabostima i vrlinama, nedoumicama i nakanama. S dozom opravdavanja za postupke iz bliže i dalje prošlosti. I iznošenja stavova o tome gdje je, zašto i kako pronašao samoga sebe ili misao koju je tako nehajno podijelio s javnošću putem Twittera ili gdjekojeg javnoga istupa. Ti javni istupi u pravilu su izazivali kotroverze i lavinu javnih reakcija. I dokazivali kako je, istaknut će Phat Phillie, Kanye West živi dokaz tvrdnje koliko je tanka granica između genijalnosti i ludila.

Album „Ye“ je nešto poput dnevnika o Westovu stanju uma. U njegove dvadeset i tri minute – što ga čini bližim EP izdanju doli formatu albuma – pronalazimo otvorena razmatranja i komentare o mentalnom zdravlju, strahovima, nadama, obiteljskoj situaciji i svemu onome što se oko Kanyea Westa zbivalo u posljednjih godinu dana. Od dijagnosticiranja bipolarnog poremećaja do začudnih komentara o ropstvu kao slobodnom izboru ili koketiranja s pozitivnim pogledom na stavove Donalda Trumpa. Ovo posljednje je, čini se, utjecalo i na činjenicu da je ono što smo dobili pod nazivom nove ploče američkoga repera i „najveće rock zvijezde današnjega doba“ samo prerađena i izmijenjena verzija njegova originalnog rada. Jer, nakon burnih reakcija i javne debate unutar kojih se pronalazilo mnogo toga zajedničkog u pojavnosti i osobnosti hip-hop ikone i predsjednika Sjedinjenih Država, osjetljivo umjetničko biće poput Kanyea Westa osjetilo se ponukanim dorađivati i nanovo objašnjavati svoje prethodne istupe. U konačnici, taj perfekcionistički zanos donio nam je ono što će Guardian nazvati „pločom sa snažnijim fokusom negoli su to bili prethodnici“ iz njegove radionice. I još! Album „Ye“ donio je trenutke traženja oprosta i shvaćanja kako se o damama valja brinuti, a ne bezočno ih osvajati.

Sama činjenica kako je premijerno preslušavanje albuma „Ye“ održano uz ogromnu lomaču, zapaljenu na ranču u Wyomingu, donijet će sa sobom mnoštvo konotacija. I misli poput one komičara Chrisa Rocka koji će istaknuti kako je „hip-hop prva umjetnička forma slobodnoga crnog čovjeka“ i da „nitko nije bolje iskoristio prednost umjetničke i svake druge slobode od Kanyea Westa“. Razloga za takvu vrstu „listening partyja“ bilo je mnogo: od činjenice kako je Kanye pjesme stvarao izolirajući se upravo u Wyomingu do preispitivanja društvenih vrijednosti koje je i sam umjetnik stavio pod povećalo nizom svojih tweetova.

Glazbeno gledano, pak, „Ye“ donosi inovativan rukopis kakav očekujete od supruga Kim Kardashian i čovjeka koji je mijenjao smjerove hip-hopa. Njegovi semplovi zalaze duboko u glazbenu povijest soula i gospela, a takva vrsta citatnosti otvara svjetove ljudi koje će njegovi štovatelji otkrivati i analizirati. Poput naslijeđa zaboravljenog glazbenika i producenta šezdesetih Tradea Martina ili rada Edwina Hawkinsa, jednoga od utemeljitelja zvuka modernog gospela. I zato će pjesme poput „No Mistakes“ ili „Ghost Town“ omogućiti širenje glazbenih vidika na način kakav rjeđe susrećemo u vrhu glazbenoga mainstreama.

„Mrzim biti dvostruka ličnost – to je fantastično“, riječi su koje na naslovnici albuma „Ye“ stoje utkane u ljepotu krajolika Wyominga. I to je najbolja asocijacija i putokaz koji će vas povesti na kratko putovanje krajolicima Kanyeove osobnosti. Naslov albuma „Ye“, zapravo je kratica imena Kanye, ali ima i svoju duhovnu konotaciju. Jer, reći će umjetnik, „vjerujem da je riječ ‘ye’ najzastupljenija u Bibliji“ i objašnjava kako „album raspravlja o refleksijama našeg dobrog ili našeg lošeg, naših zbunjenosti i svega onoga što nas čini ljudima kakvi jesmo u našoj jedinstvenosti“.

A Kanye West je samo potvrda te jedinstvenosti u novome dobu, dobu sebičnosti. Jer, što li drugo dokazuju objave na Fejsu i selfieji na Instagramu doli da se mnogi od nas – baš poput Kanye Westa – većma bave samima sobom i svojom poželjnom slikom u očima drugih.

Slika Airplay Radio Charta – službene liste stranih singlova koju donose HR2 i Hrvatska diskografska udruga – govori kako na vrhu liste nalazimo singl „One Kiss“ koji potpisuju Calvin Harris i Dua Lipa, jednu od onih pjesama koja će nas pratiti ovoga ljeta.

Goran Komerički,
radijski producent