Informacije koje prate svijet popularne glazbe sve više ulaze u domene naših svakodnevnih navika. I mijenjaju naše živote. To je činjenica koju nam valja osvijestiti u tjednu Dana prodavaonica ploča. Jer, glazba je svuda i svugdje, prenosiva je i utječe na naše dane i naše doživljaje više negoli mislimo ili smo toga, zapravo, svjesni. „Glazba je moć, znate? Ona mijenja cjelokupno raspoloženje i cjelokupno iskustvo“, reći će Kali Uchis u razgovoru za Vulture i dodati kako je za nju glazba uvijek bila savršen bijeg od stvarnosti: „Staviš slušalice na uši i odmah si u drugome svijetu.“

Jeste li se okušali u tom terapeutskom iskustvu koje pjesme, ma kojeg žanra bile, sa sobom donose? U doba eklektičnog pristupa stvaranju i slušanju glazbe, takav pristup još više dolazi do izražaja. Jer danas ne tražimo samo Willieja Nelsona ili isključivo buku punka ili jedino elektroniku da bi nas navela na mašte, sanje i misaona lutanja. Solaža na gitari ima jednaku snagu kao i trag afro tradicije u ritmu pjesme za bijeg od obaveza koje nas stižu.

I zato je primjer Kali Uchis odlična ilustracija slikovnice našega glazbenog doba.

„Ja nisam Barbika, ja sam samo multidimenzionalno ljudsko biće koje voli stvarati“, rekla je Kali Uchis opisujući mantru koja će je voditi u godinama minglanja po umjetničkoj sceni. U svijetu u kojemu, podvlači Vulture, glazbena industrija traži jednodimenzionalni pop uspjeh – Kali Uchis je, piše Pitchfork, nova gravitacijska sila popa. Njezin album „Isolation“, progovara Consequence of Sound, zaslužuje mjesto u panteonu plesnoga popa i neo soula.

Ako ste propustili ranije upoznati se sa stvaralaštvom Kali Uchis i tako upamtiti njezino ime, ne sudite strogo prema sebi. Jer, kolumbijska kantautorica objavila je tek jedan album i ima dvije nominacije za Grammy. Ipak, njezina prva samostalna kolekcija doima se poput doktorskoga rada glazbenice s desetljećima iskustva u različitim žanrovima suvremenosti. „Isolation“ donosi, istaknut će New Musical Express, „radost svjedočenja njezina kretanja iz žanra u žanr na način da osjećamo kako svaki od njih u potpunosti posjeduje“. I opčinjena je njima. Jer, kako drugačije objasniti da se Kali Uchis jednako udobno osjeća u ritmovima raggeatona, kao i u zvukovima neo soula, ritmovima housea, bossa nove, funka, hip-hopa ili R&B-ja?

Kali Uchis je u svojemu odrastanju slušala sve stvari koje su joj došle pod ruku. I to najčešće na slučajan način. Njezin otac je upravljao kompleksima apartmana i često je donosio cijele glazbene kolekcije koje bi gosti ostavljali. A to je, za djevojku s manjkom novca, bila prava prilika za uzbudljivo putovanje glazbenim krajolicima. „Voljela sam ući u CD shopove sa slušalicama na ušima i slušati sve te albume. Pregledavala bih naslovnice i kasnije uživala u glazbi kod kuće. Tražila sam najrazličitije vrste nadahnuća“, ističe Kali Uchis.

Naše vlastite inspiracije možemo potaknuti posjetom glazbenom dućanu već ove subote. I iskreno uživati u onome što nam svjetska scena donosi. Pa bilo to akustično poput benda I’m With Her ili u kombinaciji jazza, neo soula i R&B-ja na način kako to čini Meshell Ndegeocello. Svejedno je doziva li hipnozu klupskoga partyja na ploči dua Sofi Tukker ili širi horizonte countryja poput Kacey Musgraves. Ili možda priča život u ritmu hip-hopa Cardi B odnosno alternativnog rock miljea grupe Manic Street Preachers.  Svaki od albuma i svaki od žanrova donosi svoju energiju, svoju maštu i svoj libido. Važno je samo da nam obogati svakodnevicu. Ili, na onaj terapeutski način, učini sigurnijima u trenucima kada tražimo povratak samome sebi ili svoje novo ja.

Tada će nam postati i jasnije kako se moglo dogoditi da Kendrick Lamar – zahvaljujući prošlogodišnjem albumu „DAMN“ – postane prvim dobitnikom Pulitzera izvan klasike i jazza. I zašto su Daniel Ek i Martin Lorenzon, osnivači Spotifyja, ušli u krug najbogatijih poslovnih ljudi Švedske. Jer su dopustili da ih glazba vodi i sukreira njihova buđenja i njihova popodneva. I stoga što – u vremenu koje dozvoljava dokolicu više negoli ikada – glazba čini važan dio života svakoga od nas.

Uz novi broj jedan Airplay Radio Charta – house pop pjesmu „Breathe“ koju izvode Jax Jones i Ina Wroldsen – želimo vam da udahnete glazbu.

Sretan vam Dan prodavaonica ploča.

Goran Komerički,
radijski producent

Šali li se on? Priča li viceve? Ili možda govori o prošlosti? Dotiče li se budućnosti? Je li ironičan? Sve su to pitanja koja prate ono što radim ovoga trenutka. I onoga što zovem ‘American Utopia’, napisao je David Byrne povodom izlaska svog studijskog albuma i dodao kako mnogi od nas nisu zadovoljni svijetom koji smo stvorili i načinom na koji živimo svoje živote. Je li to pitanje apsurdnih očekivanja koja nas tjeraju da se svakodnevno vrtimo u iznenadno identičnim krugovima i manje vidljivih zapreka koje se čine nepremostivima i manje radosnima?

American Utopia prvi je potpuno samostalni rad Davida Byrnea još od 2004. godine, u međuvremenu objavljujući zajedničke projekte s Brianom Enom, Normanom Cookom i St. Vincent. Ona je, istovremeno, dio širega multimedijskog projekta Reasons to Be Cheerful kojime David Byrne obilazi zemlje svijeta i pronosi svoja razmišljanja uz težnju da budemo optimističniji i sretniji negoli što ovoga trenutka jesmo. Album je snimljen na nekoliko lokacija u New Yorku i Londonu, a donosi ono što bi New Musical Express opisao melodičnim, začudnim i šašavim glazbenikom na jednome mjestu. Magazin Q dodat će kako ploča pokazuje da kreativna vatra njegova uma nije nimalo ugašena proteklih godina i kako je briljantan kao i uvijek.  Britanski Telegraph podvući će da se radi o glazbi koja predstavlja Byrneov forum u kojemu njegove čudnovate, zanosne i izazovne ideje postižu emotivno uvjerljiv izraz, te ističe kako je American Utopia još jedna blistava ponuda starog učitelja.

Kada slušate Davida Byrnea i njegovu novu ploču, bit ćete obasjani rečenicama strasti i tom optimističnom riječju kako je sve moguće mijenjati u vlastitu životu – od najmanjih do najvećih stvari. I to je vrijednost koja se pokazuje važnom s vremenom koje prolazi i mijenja postojeće. Ako u tjednu odlaska Stephena Hawkinga i prvome četvrtku u kojemu se – nakon šezdeset i šest godina – neće pojaviti tiskani broj britanskog NME-a, pronađete vrijeme za promišljanje o vlastitim krugovima, tada je to odlična prilika da pritom konzultirate album American Utopia i u satu koji ste ostavili samo za pronalaženje samoga sebe udahnete tračak obećavajućeg. It’s Not Dark Up Here, prisnažit će njujorški umjetnik.

Davida Byrnea i njegov optimizam odgledat ćemo na ovogodišnjem INmusic Festivalu. Prije toga pažljivo mjerimo snagu singla Perfect jer je jedanaesti tjedan boravka Eda Sheerana na prvome mjestu Airplay Radio Charta, službene top liste HR2 i Hrvatske diskografske udruge, sasvim raritetan podatak i zalog ljepoti svijeta u kojemu ljubavni klasik, kakvim ga već sada možemo prozvati, čini dominantnu pjesmu ukupne radijske rotacije.

Goran Komerički,
radijski producent