A takav svijet traži i odgovarajuću savjest. Umjetničku i društvenu. Ona nam je stigla u obliku albuma ‘No_One Ever Really Dies’, ploče koja već naslovom – radi se o punom imenu koje se krije iza skraćenice benda N.E.R.D. – naznačuje koliko je važna i drugačija. Za samu grupu  i za sve ljude kojima promjena taba na pregledniku označava bijeg u vlastitu sigurnost. Jer, album donosi iznimno inventivnu kroniku američkog društva u godinama ispunjenima turbulencijama, nasiljem, traumama, frustracijama i najavama gradnje zida protiv imigranata. „Zaboravljamo da ova zemlja zapravo pripada indijanskim nacijama“, objašnjava Pharrell opisujući temu pjesme ‘1000’, „svi ostali smo u njoj imigranti. Kakav onda smisao ima mahanje zastavom Konfederacije?“

Album ‘No_One Ever Really Dies’ briljantna je protestna ploča na kojoj Pharrell Williams, Chad Hugo i Shay Haley odlaze niz stepenica dalje od svojega funk rock izričaja kako bi, ističe Guardian, „konačno pronašli svoj pravi groove“. Skepticizam i bijes ovdje su garnirani slojevima punka, novoga vala, funka, soula i hip hopa. A sve kao rezultat proučavanja zvukova i utjecaja kakve nude – nabraja New York Times – Gang of Four, Suicide, Devo ili Talking Heads. No, cijela priča iznimno je pitka, sladokusna i sočna. Pa, kako je to moguće kada govorimo o svijetu nepravdi i ravnodušja? „Kada bih snimio ploču da zvuči tužno, koliko puta biste je slušali“, upitao se Pharrell Williams, „A koliko puta ako tu istu priču stavim pod glazbu koja se doima sretnom?“

A Mr. Happy – čovjek koji je energijom optimizma povezivao cijeli svijet potičući ga da snima vlastite verzije sreće u gradovima sa svih kontinenata – danas je daleko od sreće kojom je zračio stvarajući pjesme poput ‘Blurred Lines’, ‘Get Lucky’ i , da, ‘Happy’. Jer, svijet se promijenio. „Ludo je i upravo sada se događa ono što otkrivamo u našem društvu“, govori njujorškoj perjanici respektabilnog novinarstva uz pjesmu ‘ESP’, „a to je da je istina važna samo kada zvuči cool. A kad ne zvuči cool, ljudi jednostavno odlučuju da u nju ne vjeruju. I tako koriste svoj um.“

Pa, može li jedna od plejade protestnih ploča u doba Donalda Trumpa promijeniti ponešto? Može li estetika filantropije zaogrnuta toliko snažnom empatijom pomaknuti misli ljudi? Može li ih uvjeriti da pokušaju osjetiti kako je to živjeti tinejdžerstvo u statusu izbjeglice na način opisan u pjesmi ‘Kite’? Je li moguće osvijestiti dvostruki život koji su prisiljeni voditi pripadnici LGBT zajednice ili mladi ljudi u okrilju konzervativnih obitelji putem pjesme ‘Secret Life of Tigers’? Mogu li autoriteti kao što su Kendrick Lamar, Frank Ocean, Mary J. Blige, Rihanna, Future, Andre 3000, Gucci Mane, Wale, A$AP Rocky, M.I.A. i Ed Sheeran – svi zastupljeni na ovoj ploči – utjecati na promjenu društvenih vrijednosti u vladavini buke? Pjesma ‘Lightning Fire Magic Prayer’ donosi „smiono mišljenje da bismo možda mogli postići mir ako bi odjednom svako ljudsko biće na planetu stavilo ruke u zrak da vidimo što smo zeznuli. Zamislite kakva bi to bila energija“, zaneseno će danas Pharrell, „Nitko tada ne bi bio ubijen. Nitko se ne bi svađao. Zamislite što bi bio život kada bi svi jednom i odjednom to učinili“.

Dakle? Kontekst je važan, govori Pharrell odgovarajući na pitanje zašto je on i zašto je baš sada – u trenucima kada se, obojivši kosu u zeleno, pogledao u ogledalo – odlučio napraviti angažirani projekt grupe N.E.R.D. uobličen nazivom ‘No_One Ever Really Dies’. „Ako ne sada, kada“, upitao je i dometnuo: „ako ne ja, tko?“

A upravo sada i upravo Ed Sheeran svojom posve ljubavnom pjesmom senzibilizira hrvatski radijski eter za romantiku koja život znači. Njegova ‘Perfect’ predvodi Airplay Radio Chart – listu koju donose HR2 i Hrvatska diskografska udruga – šesti tjedan u nizu.