Informacije koje prate svijet popularne glazbe sve više ulaze u domene naših svakodnevnih navika. I mijenjaju naše živote. To je činjenica koju nam valja osvijestiti u tjednu Dana prodavaonica ploča. Jer, glazba je svuda i svugdje, prenosiva je i utječe na naše dane i naše doživljaje više negoli mislimo ili smo toga, zapravo, svjesni. „Glazba je moć, znate? Ona mijenja cjelokupno raspoloženje i cjelokupno iskustvo“, reći će Kali Uchis u razgovoru za Vulture i dodati kako je za nju glazba uvijek bila savršen bijeg od stvarnosti: „Staviš slušalice na uši i odmah si u drugome svijetu.“

Jeste li se okušali u tom terapeutskom iskustvu koje pjesme, ma kojeg žanra bile, sa sobom donose? U doba eklektičnog pristupa stvaranju i slušanju glazbe, takav pristup još više dolazi do izražaja. Jer danas ne tražimo samo Willieja Nelsona ili isključivo buku punka ili jedino elektroniku da bi nas navela na mašte, sanje i misaona lutanja. Solaža na gitari ima jednaku snagu kao i trag afro tradicije u ritmu pjesme za bijeg od obaveza koje nas stižu.

I zato je primjer Kali Uchis odlična ilustracija slikovnice našega glazbenog doba.

„Ja nisam Barbika, ja sam samo multidimenzionalno ljudsko biće koje voli stvarati“, rekla je Kali Uchis opisujući mantru koja će je voditi u godinama minglanja po umjetničkoj sceni. U svijetu u kojemu, podvlači Vulture, glazbena industrija traži jednodimenzionalni pop uspjeh – Kali Uchis je, piše Pitchfork, nova gravitacijska sila popa. Njezin album „Isolation“, progovara Consequence of Sound, zaslužuje mjesto u panteonu plesnoga popa i neo soula.

Ako ste propustili ranije upoznati se sa stvaralaštvom Kali Uchis i tako upamtiti njezino ime, ne sudite strogo prema sebi. Jer, kolumbijska kantautorica objavila je tek jedan album i ima dvije nominacije za Grammy. Ipak, njezina prva samostalna kolekcija doima se poput doktorskoga rada glazbenice s desetljećima iskustva u različitim žanrovima suvremenosti. „Isolation“ donosi, istaknut će New Musical Express, „radost svjedočenja njezina kretanja iz žanra u žanr na način da osjećamo kako svaki od njih u potpunosti posjeduje“. I opčinjena je njima. Jer, kako drugačije objasniti da se Kali Uchis jednako udobno osjeća u ritmovima raggeatona, kao i u zvukovima neo soula, ritmovima housea, bossa nove, funka, hip-hopa ili R&B-ja?

Kali Uchis je u svojemu odrastanju slušala sve stvari koje su joj došle pod ruku. I to najčešće na slučajan način. Njezin otac je upravljao kompleksima apartmana i često je donosio cijele glazbene kolekcije koje bi gosti ostavljali. A to je, za djevojku s manjkom novca, bila prava prilika za uzbudljivo putovanje glazbenim krajolicima. „Voljela sam ući u CD shopove sa slušalicama na ušima i slušati sve te albume. Pregledavala bih naslovnice i kasnije uživala u glazbi kod kuće. Tražila sam najrazličitije vrste nadahnuća“, ističe Kali Uchis.

Naše vlastite inspiracije možemo potaknuti posjetom glazbenom dućanu već ove subote. I iskreno uživati u onome što nam svjetska scena donosi. Pa bilo to akustično poput benda I’m With Her ili u kombinaciji jazza, neo soula i R&B-ja na način kako to čini Meshell Ndegeocello. Svejedno je doziva li hipnozu klupskoga partyja na ploči dua Sofi Tukker ili širi horizonte countryja poput Kacey Musgraves. Ili možda priča život u ritmu hip-hopa Cardi B odnosno alternativnog rock miljea grupe Manic Street Preachers.  Svaki od albuma i svaki od žanrova donosi svoju energiju, svoju maštu i svoj libido. Važno je samo da nam obogati svakodnevicu. Ili, na onaj terapeutski način, učini sigurnijima u trenucima kada tražimo povratak samome sebi ili svoje novo ja.

Tada će nam postati i jasnije kako se moglo dogoditi da Kendrick Lamar – zahvaljujući prošlogodišnjem albumu „DAMN“ – postane prvim dobitnikom Pulitzera izvan klasike i jazza. I zašto su Daniel Ek i Martin Lorenzon, osnivači Spotifyja, ušli u krug najbogatijih poslovnih ljudi Švedske. Jer su dopustili da ih glazba vodi i sukreira njihova buđenja i njihova popodneva. I stoga što – u vremenu koje dozvoljava dokolicu više negoli ikada – glazba čini važan dio života svakoga od nas.

Uz novi broj jedan Airplay Radio Charta – house pop pjesmu „Breathe“ koju izvode Jax Jones i Ina Wroldsen – želimo vam da udahnete glazbu.

Sretan vam Dan prodavaonica ploča.

Goran Komerički,
radijski producent

Svoj meteorski uspon Vance Joy doživio je pjesmom ‘Riptide’, objavljenom 2013. godine, kada je osvajao svijet na krilima hita čijim identitetom vlada ukulele i koju je iskreno zavoljela Taylor Swift, toliko da je australskog kantautora indie folk i folk pop glazbe pozvala na svoju koncertnu turneju. Vance Joy je do sada zaslužio 42 nominacije i deset glazbenih nagrada, a singl ‘Riptide’ završio je na prvome mjestu godišnje liste australskog javnog radijskog kanala Triple J. Pa i pored tih uspjeha je ostao, kako kazuje, jednak – sretan i ponosan kada napravi dobru pjesmu ili odsvira uspješan koncert. „Ja sam poput dječaka iz susjedstva“, izjavit će, „ali i pomalo čudak. U smislu da sam stvarna osoba. Poput momka koji će u tri ujutro u susjednom stanu pjevati glasno i držati vas budnim“.

Impresije i priče drugoga albuma u karijeri Jamesa Gabriela Wandersona Keogha – kako glasi pravo ime Vancea Joyja – nastajale su u posljednjih pet godina na raznim stranama svijeta. I u posve bizarnim situacijama. ‘Saturday Sun’, primjerice, napisana je u Malibuu, a govori o trenucima kada upoznaš divnu osobu s mišlju kako ne želiš propustiti priliku ponovno je vidjeti. Stvar ‘Little Boy’ priziva djetinjstvo i dječački pad s bicikla, ‘Bonnie & Clyde’ inspirirana je književnošću, a ‘Take Your Time’ nizom intervjua Kanyea Westa kojima se hranio kupajući se u hotelskoj kupaonici noć nakon koncerta u Denveru. I to pokazuje, govori, kako su trenuci inspiracije iznenađujući.

Kolekcija ‘Nation of Two’ Vancea Joyja mlako je pozdravljena sa strane svjetskih glazbenih medija. Britanski Guardian u prvi plan je stavio ‘plitkost stihova’ ironično karakterizirajući opus ploče dragocjenim poput slatkiša iz supermarketa. No, ti slatkiši znaju biti vrlo ljepljivi, istaknut ćemo, i mogu donijeti magiju pjesama koji će vas – poput ‘Call If You Need Me’, pjesme nastale uz guitalele – povući na nehajnost. I one trenutke čarolije koje nudi život sretnoga ljubavnog para u današnjem dobu. Pa zašto bismo od toga bježali? Ljepota se ionako skriva u onim malim trenucima radosti, sreće, pjevanja naglas i široka osmijeha. U tri ujutro ili četiri poslijepodne, svejedno.

I dok podaci magazina Billboard govore kako američkim radijskim eterom, streaming servisima i digitalnom prodajom Drake vlada tolikom uvjerljivošću da je njegova ‘God’s Plan’ dvostruko popularnija od pjesme s drugoga mjesta liste Hot 100, kod nas se to drugo američko mjesto uvjerljivo drži na vrhu radijske rotacije. Dua Lipa je tik do trona, a Post Malone, Rae Sremmurd i DJ Khaled su isuviše novi da bi uspjeh domaćega streaminga stigli oploditi prisustvom u radijskim programima. S druge strane, The Weeknd, Kendrick Lamar i Camila Cabello stidljivo pronalaze put prema gornjem dijelu radijske liste i tako Ed Sheeran sa svojom ‘Perfect’ deseti puta predvodi Airplay Radio Chart, top listu HR2 i Hrvatske diskografske udruge, sasvim lijepo se uklapajući u ono što Vance Joy naziva ‘samosvojnošću savršenog para’.

Goran Komerički,

radijski producent

Važnošću Marvelove ekranizacije strip junaka ovih dana se bavi kompletna kulturna javnost. I to ‘ljubavno pismo crnačkoj kulturi’, kako ga opisuje magazin Vox, ruši sve rekorde zarade na mnogim stranama svijeta: milijarda dolara prihoda ostvariv je san. ‘Film ‘Black Panther’ definira trenutak crne Amerike’, ističe Carwell Wallace na stranicama The New York Timesa, a ploča ‘Black Panther: The Album’ – nastala u glazbenoj režiji Kendricka Lamara – taj trenutak čini još samosvjesnijim. Povezivanje afričkih korijena i američkog urbanog identiteta učinjen je na toliko slojevit način da će NME ispisati kako glazbeni albumi Marvelovih filmova s ovim konceptom dobivaju svoj novi zlatni standard.

A zlatnim standardom postaju i ljudske geste koje vas moraju dirnuti. Poput one kada je Drake milijun dolara – milijun dolara! – namijenjenih snimanju videospota podijelio ljudima kojima je taj novac potreban. I sve to zabilježio u kratkom filmu koji prati pjesmu ‘God’s Plan’. ‘Ovo je najvažnija stvar koju sam ikada učinio u svojoj karijeri’, napisao je Drake najavljujući video na Instagramu. Radi se o turneji dobrih djela u sklopu koje Drake prolazi Miamijem nehajno dijeleći novac dobiven od diskografske kuće za snimanje novoga videospota. Za vrijeme toga puta, hip hop zvijezda plaća namirnice ljudima koje prvi puta vidi. Iznenađuje tinejdžere novim automobilima, dijeli novac ljudima koji se bore s neimaštinom i životnim problemima, vodi ljude u shopping i daruje djecu igračkama. Drake je tom prilikom dijelio studentske stipendije i donirao ustanove poput Glazbene škole Sveučilišta u Miamiju, fondacije Lotus Home Shelter za pomoć beskućnicima ili udruge Vatrogasci grada Miamija. Utjecaj takvoga hoda ulicama američkoga grada izrazito je važna jer stotinama milijuna ljudi – među kojima je više desetaka milijuna Drakeovih fanova – pokazuje kako je moguće i koliko je lijepo činiti dobro.

Prošloga tjedna Britanska glazbena industrija dodjelom nagrada slavila je najuspješnije umjetnike – pobjednicima večeri smatraju se Stormzy i Dua Lipa – ali i pokazala trenutak u kojemu se nalazi glazbeno poslovanje. Nagrade su bile čvrsto uvezane sa streaming servisima i radijskim stanicama, jer su pojedine kategorije bile dodijeljene uz podršku BBC-jeva Radija 1, Spotifyja, radijske stanice Capital FM i streaming servisa Apple Music. Zabavu i duhovite opaske Jacka Whitehalla ukrasila je pokoja vidljiva tehnička pogreška za nastupa izvođača no to je samo pokazatelj kako britansku glazbenu industriju čine samo – ljudi.

Ljudi koji čine dobro drugima ili oni koji glazbom svijet čine kulturnijim mjestom, svejedno. Od satire Kendricka Lamara do plemenitosti Drakea tek je malen korak. Pa zato, ako su suze okupale vaše obraze za gledanja kadrova videospota ‘God’s Plan’, budite ponosni. Jer to znači kako ste čovjek ispunjen empatijom i emocijama. I kako pogled na ljude, njihove brige i njihova veselja na vas ostavljaju živoga traga. Onoga traga koji se počesto gubi u koračanju kroz naše probleme i kroz izazove naših briga.

Izazovi radijske rotacije u Hrvatskoj deveti tjedan su na prvo mjesto dovele Eda Sheeran s njegovom posve emotivnom i posve ljudskom pjesmom. Singl ‘Perfect’, naime, i dalje prevodi tjedni izvještaj Airplay Radio Charta – liste HR2 i Hrvatske diskografske udruge.

Goran Komerički,

radijski producent

Šezdeseta dodjela bila je upravo onakav Grammy kakav je svijetu trebao: društveno osviješten i izvedbeno poseban. S jasnim pozivima ka očuvanju vrijednosti života koje smo, činilo se, kao čovječanstvo dosegli, a unutar kojih jednakost, pravednost, obzirnost, ženska ravnopravnost, pravo na drugačije mišljenje i sloboda govore čini sastavni dio ljudskoga identiteta. U tome svijetu i te večeri – u televizijskom prime-timeu CBS-a – popularna kultura pokazala se kao čuvar Amerike i zaštitnik vrijednosti na kojima je ona nastala i na kojima živi. A konotacije koje su se ticale društvenog koraka unatrag prelijevale su se s pozornice na društvene mreže i u domove ljubitelja glazbe, slušatelja i gledatelja širom svijeta. Medijski autoriteti poput BBC-ja, Billboarda, Forbesa ili New York Timesa te su stvari stavili u prvi plan ističući kako se ‘Najveća noć glazbe’ pretvorila u umjetničko-političku večer u kojoj jednu od značajnih uloga glumi Hillary Clinton. I igru istine koju će USA Today nazvati večerom ‘brutalne iskrenosti’.

Akademija je ove godine nagradila Brunu Marsa na najkonkretniji mogući način. S dodjelom priznanja u svih šest kategorija u kojima je bio nominiran. Odluka koja je na ponekim stranama označavana kontroverznom, nevjerojatnom pa i razočaravajućom, pobrojao je Billboard, istovremeno je i ona koja u kontekstu povijesti popularne glazbe ima iznimnu težinu. Jer, ističe glasilo industrije, sasvim je raritetna situacija da tri glavne kategorije osvoji izvođač R&B glazbe i to s dvije različite pjesme – ‘24K Magic’, ‘That’s What I Like’ – u dvjema glavnim kategorijama.  Američki kantautor postao je tek deveti kojemu je uspjelo osvojiti tri glavne kategorije, a tek je peti umjetnik R&B-ja koji je u riznici ima prestižni gramofon Albuma godine. Prije njega, statutu su osvojili Stevie Wonder, Quincy Jones, Natalie Cole i Ray Charles, a samo Michael Jackson i Santana su osvojili više nagrada u jednoj noći.

Nielsen je – nakon dodjele nagrada – dostavio podatke i koliko nastup u takvoj noći donosi pomaka u traženosti pjesama na streaming i servisima za digitalni download. Prodaja je porasla za 328 posto u odnosu na dan prije Grammyja. Pri tome je, ističe se, najbolje prošla pjesma ‘Despacito’ koju su – kao prvi latino izvođač nakon niza godina – Luis Fonsi i Daddy Yankee izveli na samoj svečanosti. S druge strane, Billboard se pozabavio i razmatranjem slabih rezultata najpropulzivnijeg glazbenog žanra ističući kako hip hop vjerojatno nije osvojio glavna priznanja između ostaloga i zato što su se glasači podijelili između, primjerice, ostvarenja koje potpisuju JAY-Z i Kendrick Lamar. Pa su tako album isprike upućen Beyonce – a oličen u albumu ‘4:44′ – i njegov vlasnik ostali potpuno praznih ruku. No, zato su – svjedoče tweetovi ljubitelja glazbe na društvenoj mreži – u javnosti pozdravljeni Portugal. The Man kao snažni predstavnici freaky glazbe na Grammyjima, toj manifestaciji svjetskoga mainstreama.

U glazbenoj retrospektivi godine koju američki pristup industriji zabave obogaćuje nizom detalja, osluškivanjem karaktera i trenutaka zbog kojih volite takve svečanosti i podsjećate se ljepote koju glazba svakoga dana nudi, pokazala se i sva širina izričaja koji prate mainstream. A glavni glumci poput Cardi B, Chrisa Stapletona, Pink i Eltona Johna na pozornici su dobivali nagrade – Kendrick je monopolizirao kategoriju rap glazbe, Alessia Cara je debitantica godine, The National imaju najbolji alternativni album, a War on Drugs vlasnici priznanja za Rock Album godine – i pripremili impresije koje ćemo pamtiti. I analizirati. Jer, poneki poput medleyja otvorenja koji su izveli Kendrick Lamar, U2 i David Chapelle nude sa sobom filmičnost kazališne satire na puno razina. A drugi scenografijom podvlače značaj zajedništva, pokreta poput #metoo odnosno #TimesUp ili jednakopravnosti. Recimo, oni Logica i Ke$he.

„Svatko zaslužuje jednaku priliku. I to ne samo u glazbenoj industriji“, istaknula je Alessia Cara u govoru zahvale naglašavajući koliko je još od djetinjstva, pjevajući pod tušem, „željela ovaj Grammy“. I zato je Grammy posebno bogatstvo bogatstva glazbene scene. Jer nam daje ljudskost. I donosi emocije, nadahnuća, uzbuđenja i trenutke koji će vas ganuti. Posebno ako, gledajući ga, dozovete empatiju i proživite iskrene suze nakon kojih je, reći će voditelj James Corden, „svaka riječ suvišna“. Te suze pripadale su Keshi i njezinim suputnicama u bijelom (Camila Cabello, Cyndi Lauper, Julia Michaels, Andre Day, Bebe Rexha) čiju se izvedbu pjesme ‘Praying’ smatra najemotivnijim trenutkom dodjele. I minutama u kojima su riječi Janelle Monae o tome kako je problem ženske ravnopravnosti – kojoj će temu kasnije posvetiti niz medija poput BBC-ja i Los Angeles Timesa – problem i funkcioniranja svjetske glazbene industrije danas. One iste industrije u kojoj će Bruno Mars pisati pjesme s užitkom i ljubavlju i stvoriti album s mišlju na ljude sa svih krajeva svijeta „koji se ne poznaju, a zajedno plešu i zajedno slave“.

Naš sedmerostruki pobjednik tjedne radijske rotacije također je dobitnik dvaju priznanja Grammy u pop kategorijama. I zato osluhnite malo ‘Perfect’ tu pjesmu Eda Sheerana s prvoga mjesta Airplay radio Charta – službene top liste HR2 i Hrvatske diskografske udruge. Jer ona također slavi iskrenost i ljubav, te dvije tako važne emocije u našim životima.

Goran Komerički,

radijski producent

A takav svijet traži i odgovarajuću savjest. Umjetničku i društvenu. Ona nam je stigla u obliku albuma ‘No_One Ever Really Dies’, ploče koja već naslovom – radi se o punom imenu koje se krije iza skraćenice benda N.E.R.D. – naznačuje koliko je važna i drugačija. Za samu grupu  i za sve ljude kojima promjena taba na pregledniku označava bijeg u vlastitu sigurnost. Jer, album donosi iznimno inventivnu kroniku američkog društva u godinama ispunjenima turbulencijama, nasiljem, traumama, frustracijama i najavama gradnje zida protiv imigranata. „Zaboravljamo da ova zemlja zapravo pripada indijanskim nacijama“, objašnjava Pharrell opisujući temu pjesme ‘1000’, „svi ostali smo u njoj imigranti. Kakav onda smisao ima mahanje zastavom Konfederacije?“

Album ‘No_One Ever Really Dies’ briljantna je protestna ploča na kojoj Pharrell Williams, Chad Hugo i Shay Haley odlaze niz stepenica dalje od svojega funk rock izričaja kako bi, ističe Guardian, „konačno pronašli svoj pravi groove“. Skepticizam i bijes ovdje su garnirani slojevima punka, novoga vala, funka, soula i hip hopa. A sve kao rezultat proučavanja zvukova i utjecaja kakve nude – nabraja New York Times – Gang of Four, Suicide, Devo ili Talking Heads. No, cijela priča iznimno je pitka, sladokusna i sočna. Pa, kako je to moguće kada govorimo o svijetu nepravdi i ravnodušja? „Kada bih snimio ploču da zvuči tužno, koliko puta biste je slušali“, upitao se Pharrell Williams, „A koliko puta ako tu istu priču stavim pod glazbu koja se doima sretnom?“

A Mr. Happy – čovjek koji je energijom optimizma povezivao cijeli svijet potičući ga da snima vlastite verzije sreće u gradovima sa svih kontinenata – danas je daleko od sreće kojom je zračio stvarajući pjesme poput ‘Blurred Lines’, ‘Get Lucky’ i , da, ‘Happy’. Jer, svijet se promijenio. „Ludo je i upravo sada se događa ono što otkrivamo u našem društvu“, govori njujorškoj perjanici respektabilnog novinarstva uz pjesmu ‘ESP’, „a to je da je istina važna samo kada zvuči cool. A kad ne zvuči cool, ljudi jednostavno odlučuju da u nju ne vjeruju. I tako koriste svoj um.“

Pa, može li jedna od plejade protestnih ploča u doba Donalda Trumpa promijeniti ponešto? Može li estetika filantropije zaogrnuta toliko snažnom empatijom pomaknuti misli ljudi? Može li ih uvjeriti da pokušaju osjetiti kako je to živjeti tinejdžerstvo u statusu izbjeglice na način opisan u pjesmi ‘Kite’? Je li moguće osvijestiti dvostruki život koji su prisiljeni voditi pripadnici LGBT zajednice ili mladi ljudi u okrilju konzervativnih obitelji putem pjesme ‘Secret Life of Tigers’? Mogu li autoriteti kao što su Kendrick Lamar, Frank Ocean, Mary J. Blige, Rihanna, Future, Andre 3000, Gucci Mane, Wale, A$AP Rocky, M.I.A. i Ed Sheeran – svi zastupljeni na ovoj ploči – utjecati na promjenu društvenih vrijednosti u vladavini buke? Pjesma ‘Lightning Fire Magic Prayer’ donosi „smiono mišljenje da bismo možda mogli postići mir ako bi odjednom svako ljudsko biće na planetu stavilo ruke u zrak da vidimo što smo zeznuli. Zamislite kakva bi to bila energija“, zaneseno će danas Pharrell, „Nitko tada ne bi bio ubijen. Nitko se ne bi svađao. Zamislite što bi bio život kada bi svi jednom i odjednom to učinili“.

Dakle? Kontekst je važan, govori Pharrell odgovarajući na pitanje zašto je on i zašto je baš sada – u trenucima kada se, obojivši kosu u zeleno, pogledao u ogledalo – odlučio napraviti angažirani projekt grupe N.E.R.D. uobličen nazivom ‘No_One Ever Really Dies’. „Ako ne sada, kada“, upitao je i dometnuo: „ako ne ja, tko?“

A upravo sada i upravo Ed Sheeran svojom posve ljubavnom pjesmom senzibilizira hrvatski radijski eter za romantiku koja život znači. Njegova ‘Perfect’ predvodi Airplay Radio Chart – listu koju donose HR2 i Hrvatska diskografska udruga – šesti tjedan u nizu.

Audio sadržaji su ove godine potpuno zavladali hijerarhijom sadržaja ljudi svijeta, a slušanje glazbe u iznimnom je porastu. Istraživanje agencije Nielsen pokazalo je kako prosječan čovjek u Americi glazbu sluša trideset i dva sata tjedno što je porast od sedam sati u dvije godine. ‘Budućnost je u streamingu, njegovoj brzini i jednostavnosti’, govori Post Malone objašnjavajući kako je dostupnost glazbe omogućila Milenijcima otkriće nove glazbe jednostavnim pritiskom nekoliko opcija na njihovim mobilnim uređajima.

Na sceni najpopularnijih, pak, čini se kako je ovo, prije svega, bila godina Eda Sheerana i Taylor Swift. Album ‘Reputation’ omogućio je kantautorici da postane prvim izvođačem u povijesti koji je u tjednu izlaska postigao milijunske naklade sa četiri vlastita albuma. Ed Sheeran je, s druge strane, otvorio godinu nezapamćenim istovremenim uvrštenjem apsolutno svih pjesama s albuma ‘Divide’ na britanski Top 40, a završio ambicioznim duetima pjesme ‘Perfect’ s Beyonce i Andreom Bocellijem. Njegov ‘Shape of You’ najemitiraniji je singl godine u nizu zemalja svijeta, a završio je i na prvome mjestu Airplay Radio Charta, službene radijske liste stranih singlova u Hrvatskoj, koju donose Hrvatska diskografska udruga i HR2. Podatak Official Charts Company kako je ‘Divide’ u tjednu izlaska imao prodanu nakladu veću od kombinirane naklade slijedećih 500 albuma u Velikoj Britaniji govori sam za sebe.

Žanrovski gledano, urbana glazbena scena posve je preuzela primat. Nakon što je Chance the Rapper na 59. dodjeli nagrada Grammy u veljači dobio priznanje za najboljeg novog izvođača, moglo se samo naslutiti koliko će ovo biti značajna godina za hip hop zajednicu. Hip hop je posve zavladao listama popularnosti i čini se kako nikada nije bio snažniji. Trap glazba donijela je svoje heroje kao što su Migos i Lil Uzi Vert, a vrhovima najtraženijih u Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji i Europi šetali su Post Malone, Cardi B, French Montana, DJ Khaled, Vince Staples i Drake.

Kada govorimo o albumima koji se najviše cijene ili pamte u godini koja je iza nas – tada se u tom moru kvalitetne i nikad raznolikije glazbe kritičari i analitičari svjetskih glazbenih medija poput Rolling Stonea, Pitchforka, Guardiana ili NPR-a zaustavljaju na slojevitim izdanjima koji su bogatstvo introspekcije, osobne ispovijedi ili društvenog angažmana stvorili iznimnom estetikom i eklektičnim pristupom mnoštvu glazbenih žanrova. Čini se kako današnje doba njeguje dijalog različitosti i spoja nekada nezamislivih susreta rocka, hip hopa, soula, elektronike, novoga vala, funka, plesne glazbe, bluesa, jazza i popa na jednome mjestu.

Na godišnjim listama najboljih albuma najčešće pronalazimo imena kao što su Kendrick Lamar, LCD Soundsystem, SZA, Lorde, Sampha, St. Vincent, Jay-Z, Vince Staples, Grizzly Bear, The War on Drugs, Bjork, The Horrors ili Lana Del Rey. Album ‘DAMN’, pokazuje gotovo besprijekorno majstorstvo hip hopa, istaknuo je magazin Q, koji donosi brige Kendricka Lamara oko tema kao što su život i smrt, ponos i krivnja, sudbina i sloboda.

A ta sloboda i ta sudbina ponajčešće su bile vezane uz eksploziju angažiranih pjesama i protestnih albuma. Njihov potencijal, broj i utjecaj porastao je toliko da su singlovi i albumi društveno osviještenih komentara ponovno – kao u pojedinim razdobljima glazbene povijesti – dospjeli na prva mjesta top-lista singlova i albuma.

Ipak – i tom sustavu načina na koji uživamo u glazbi i porastu uspješnosti streaming servisa, radio ima zamjetnu ulogu. ‘Slušanje radija je i dalje glavni način na koji ljudi otkrivaju novu glazbu’, stoji u izvještaju ‘360 Report Highlights’ američke agencije Nielsen koje je u drugoj polovici godine publicirano javnosti. Istraživanje se odnosi na navike ljudi u Sjedinjenim Državama, a pokazuje kako – premda se korištenje glazbenih streaming servisa povećava i unatoč tome što sve više ljudi na njima stvara personalizirane playliste omiljenih pjesama – 72 posto njihovih i korisnika drugih online glazbenih servisa sluša radijske sadržaje u nekom od načina.

Zaloga za optimizam je iznimno puno. I u svijetu radijske i u svijetu glazbene industrije. Jednako kao i u svijetu popularne glazbene umjetnosti. Uspjeh je posvuda oko nas, potrebno je samo prepoznati ga, strateški usmjeriti i posložiti u godini koja slijedi. Poslovno i umjetnički.