Suosjećanje i empatiju na novome albumu Kanye Westa pronalazimo u završnoj temi „Violent Crimes“, a prije toga svjedočimo razmatranju unutarnjih doživljaja i refleksija njega samoga o svojim slabostima i vrlinama, nedoumicama i nakanama. S dozom opravdavanja za postupke iz bliže i dalje prošlosti. I iznošenja stavova o tome gdje je, zašto i kako pronašao samoga sebe ili misao koju je tako nehajno podijelio s javnošću putem Twittera ili gdjekojeg javnoga istupa. Ti javni istupi u pravilu su izazivali kotroverze i lavinu javnih reakcija. I dokazivali kako je, istaknut će Phat Phillie, Kanye West živi dokaz tvrdnje koliko je tanka granica između genijalnosti i ludila.

Album „Ye“ je nešto poput dnevnika o Westovu stanju uma. U njegove dvadeset i tri minute – što ga čini bližim EP izdanju doli formatu albuma – pronalazimo otvorena razmatranja i komentare o mentalnom zdravlju, strahovima, nadama, obiteljskoj situaciji i svemu onome što se oko Kanyea Westa zbivalo u posljednjih godinu dana. Od dijagnosticiranja bipolarnog poremećaja do začudnih komentara o ropstvu kao slobodnom izboru ili koketiranja s pozitivnim pogledom na stavove Donalda Trumpa. Ovo posljednje je, čini se, utjecalo i na činjenicu da je ono što smo dobili pod nazivom nove ploče američkoga repera i „najveće rock zvijezde današnjega doba“ samo prerađena i izmijenjena verzija njegova originalnog rada. Jer, nakon burnih reakcija i javne debate unutar kojih se pronalazilo mnogo toga zajedničkog u pojavnosti i osobnosti hip-hop ikone i predsjednika Sjedinjenih Država, osjetljivo umjetničko biće poput Kanyea Westa osjetilo se ponukanim dorađivati i nanovo objašnjavati svoje prethodne istupe. U konačnici, taj perfekcionistički zanos donio nam je ono što će Guardian nazvati „pločom sa snažnijim fokusom negoli su to bili prethodnici“ iz njegove radionice. I još! Album „Ye“ donio je trenutke traženja oprosta i shvaćanja kako se o damama valja brinuti, a ne bezočno ih osvajati.

Sama činjenica kako je premijerno preslušavanje albuma „Ye“ održano uz ogromnu lomaču, zapaljenu na ranču u Wyomingu, donijet će sa sobom mnoštvo konotacija. I misli poput one komičara Chrisa Rocka koji će istaknuti kako je „hip-hop prva umjetnička forma slobodnoga crnog čovjeka“ i da „nitko nije bolje iskoristio prednost umjetničke i svake druge slobode od Kanyea Westa“. Razloga za takvu vrstu „listening partyja“ bilo je mnogo: od činjenice kako je Kanye pjesme stvarao izolirajući se upravo u Wyomingu do preispitivanja društvenih vrijednosti koje je i sam umjetnik stavio pod povećalo nizom svojih tweetova.

Glazbeno gledano, pak, „Ye“ donosi inovativan rukopis kakav očekujete od supruga Kim Kardashian i čovjeka koji je mijenjao smjerove hip-hopa. Njegovi semplovi zalaze duboko u glazbenu povijest soula i gospela, a takva vrsta citatnosti otvara svjetove ljudi koje će njegovi štovatelji otkrivati i analizirati. Poput naslijeđa zaboravljenog glazbenika i producenta šezdesetih Tradea Martina ili rada Edwina Hawkinsa, jednoga od utemeljitelja zvuka modernog gospela. I zato će pjesme poput „No Mistakes“ ili „Ghost Town“ omogućiti širenje glazbenih vidika na način kakav rjeđe susrećemo u vrhu glazbenoga mainstreama.

„Mrzim biti dvostruka ličnost – to je fantastično“, riječi su koje na naslovnici albuma „Ye“ stoje utkane u ljepotu krajolika Wyominga. I to je najbolja asocijacija i putokaz koji će vas povesti na kratko putovanje krajolicima Kanyeove osobnosti. Naslov albuma „Ye“, zapravo je kratica imena Kanye, ali ima i svoju duhovnu konotaciju. Jer, reći će umjetnik, „vjerujem da je riječ ‘ye’ najzastupljenija u Bibliji“ i objašnjava kako „album raspravlja o refleksijama našeg dobrog ili našeg lošeg, naših zbunjenosti i svega onoga što nas čini ljudima kakvi jesmo u našoj jedinstvenosti“.

A Kanye West je samo potvrda te jedinstvenosti u novome dobu, dobu sebičnosti. Jer, što li drugo dokazuju objave na Fejsu i selfieji na Instagramu doli da se mnogi od nas – baš poput Kanye Westa – većma bave samima sobom i svojom poželjnom slikom u očima drugih.

Slika Airplay Radio Charta – službene liste stranih singlova koju donose HR2 i Hrvatska diskografska udruga – govori kako na vrhu liste nalazimo singl „One Kiss“ koji potpisuju Calvin Harris i Dua Lipa, jednu od onih pjesama koja će nas pratiti ovoga ljeta.

Goran Komerički,
radijski producent

Svoj meteorski uspon Vance Joy doživio je pjesmom ‘Riptide’, objavljenom 2013. godine, kada je osvajao svijet na krilima hita čijim identitetom vlada ukulele i koju je iskreno zavoljela Taylor Swift, toliko da je australskog kantautora indie folk i folk pop glazbe pozvala na svoju koncertnu turneju. Vance Joy je do sada zaslužio 42 nominacije i deset glazbenih nagrada, a singl ‘Riptide’ završio je na prvome mjestu godišnje liste australskog javnog radijskog kanala Triple J. Pa i pored tih uspjeha je ostao, kako kazuje, jednak – sretan i ponosan kada napravi dobru pjesmu ili odsvira uspješan koncert. „Ja sam poput dječaka iz susjedstva“, izjavit će, „ali i pomalo čudak. U smislu da sam stvarna osoba. Poput momka koji će u tri ujutro u susjednom stanu pjevati glasno i držati vas budnim“.

Impresije i priče drugoga albuma u karijeri Jamesa Gabriela Wandersona Keogha – kako glasi pravo ime Vancea Joyja – nastajale su u posljednjih pet godina na raznim stranama svijeta. I u posve bizarnim situacijama. ‘Saturday Sun’, primjerice, napisana je u Malibuu, a govori o trenucima kada upoznaš divnu osobu s mišlju kako ne želiš propustiti priliku ponovno je vidjeti. Stvar ‘Little Boy’ priziva djetinjstvo i dječački pad s bicikla, ‘Bonnie & Clyde’ inspirirana je književnošću, a ‘Take Your Time’ nizom intervjua Kanyea Westa kojima se hranio kupajući se u hotelskoj kupaonici noć nakon koncerta u Denveru. I to pokazuje, govori, kako su trenuci inspiracije iznenađujući.

Kolekcija ‘Nation of Two’ Vancea Joyja mlako je pozdravljena sa strane svjetskih glazbenih medija. Britanski Guardian u prvi plan je stavio ‘plitkost stihova’ ironično karakterizirajući opus ploče dragocjenim poput slatkiša iz supermarketa. No, ti slatkiši znaju biti vrlo ljepljivi, istaknut ćemo, i mogu donijeti magiju pjesama koji će vas – poput ‘Call If You Need Me’, pjesme nastale uz guitalele – povući na nehajnost. I one trenutke čarolije koje nudi život sretnoga ljubavnog para u današnjem dobu. Pa zašto bismo od toga bježali? Ljepota se ionako skriva u onim malim trenucima radosti, sreće, pjevanja naglas i široka osmijeha. U tri ujutro ili četiri poslijepodne, svejedno.

I dok podaci magazina Billboard govore kako američkim radijskim eterom, streaming servisima i digitalnom prodajom Drake vlada tolikom uvjerljivošću da je njegova ‘God’s Plan’ dvostruko popularnija od pjesme s drugoga mjesta liste Hot 100, kod nas se to drugo američko mjesto uvjerljivo drži na vrhu radijske rotacije. Dua Lipa je tik do trona, a Post Malone, Rae Sremmurd i DJ Khaled su isuviše novi da bi uspjeh domaćega streaminga stigli oploditi prisustvom u radijskim programima. S druge strane, The Weeknd, Kendrick Lamar i Camila Cabello stidljivo pronalaze put prema gornjem dijelu radijske liste i tako Ed Sheeran sa svojom ‘Perfect’ deseti puta predvodi Airplay Radio Chart, top listu HR2 i Hrvatske diskografske udruge, sasvim lijepo se uklapajući u ono što Vance Joy naziva ‘samosvojnošću savršenog para’.

Goran Komerički,

radijski producent

Intima Camile Cabello na nastupnom albumu ‘Camila’ daje naslutiti kako je njezin put do vrha glazbene scene – mjesta na kojemu se sada nalazi – bio zahtjevan i krivudav. Uostalom, prvotni naziv ove ploče ‘The Hurting. The Healing. The Loving’ kantautorica je opisala kao ‘priču o putovanju od tame ka svjetlu’. I prisnažila kako se radi o putu od vremena vlastite izgubljenosti do trenutka kada se ponovno pronašla. Ta nanovo pronađena Camila poprilično je udaljena – stilom, zvukom i pojavnošću – od grupe Fifth Harmony kojoj je pripadala od početka karijere i nastupa u X-Factoru. Izlazak iz superpopularnog benda bio je popraćen različitim komentarima no Camili je bilo jasno kako je ta odluka izlišna i izrazito ispravna. U razgovoru za magazin Latina podvukla je kako je ‘trebala slijediti svoje srce i vlastitu umjetničku viziju, gdje god da me to odvelo’. Newsweek je njezin odlazak iz matičnog sastava usporedio s onima Beyonce i Justina Timberlakea aludirajući na to kako će ova odluka predstaviti javnosti vrlo uspješnu samostalnu karijeru mlade umjetnice.

Album američke glazbenice kubansko-meksičkog porijekla nastajao je sve samo ne uobičajeno. I pratio je iznenadne uspjehe koji su dolazili jedan za drugim. Mnoštvo pjesama nastalih u prvom dijelu snimanja projekta u završnoj verziji ploče otpale su. Pa i one autora kao što su Ed Sheeran, Sia ili Andrew ‘Pop’ Wansel.  Zašto? ‘Znate, imate samo jednu priliku napraviti debitantski album’, objasnila je Camila razgovarajući za MTV, ‘i u ovom trenutku imam toliko mnogo pjesama u kojima sam strastvena’.”Ploča ‘Camila’ donosi kombinaciju popa s latino ritmovima i utjecajima reggaetona i hip hopa. U svemu tome osjeća se, reći će Ryan Tedder, duh Kube – duh njezina odrastanja, obitelji, starih ljubavi i davnih prijateljstava.

Camila Cabello je na svojemu životnom i profesionalnom putu ‘izgubila neke prijatelje i pronašla svoj glas’, ispisat će New York Times u naslovu razgovora s umjetnicom. I time je istaknuo kako teme balada s ove ploče tematiziraju te svakodnevne gubitke koje nam život donosi i odnosi – ljude i odnose koji su danas savršeni, a već sutra su dijelom naše osobne povijesti. Tada počinju nova propitivanja i traženja, analiziranja i shvaćanja kako su stvarna prijateljstva i stvarne ljubavi iznimno rijetke vrste koje valja čuvati. I zalijevati svakodnevno kako bi sačuvale svoju svježinu. Završnu verziju albuma ‘Camila’ umjetnica je stvarala s kanadskim producentom Frankom Dukesom koji u svojemu profesionalnom radu ima niz zapaženih radova s imenima kao što su Eminem, Frank Ocean, Post Malone, Bebe Rexha, Drake i Kanye West. I koji je modernu hip hop produkciju zaogrnuo latino atmosferom.

‘Valja mi stvoriti prostor za dobre stvari koje se događaju u mom životu’, govori Camila Cabello, ‘ne volim tavoriti u vlastitoj prošlosti’. I zato nam valja zatvarati poglavlja u vlastitim životima. I smjerno kretati se naprijed vođeni vlastitom vizijom. ‘Moćnom vizijom’, istaknut će Charli XCX i Andrew ‘Pop’ Wansel govoreći o radu s junakinjom naše priče. A to i jest glavna poruka albuma ‘Camila’, prve samostalne ploče u karijeri Camile Cabello. Poruka koju je dobro imati na umu kada slijedimo osobnu životnu viziju.

Camila Cabello je tik do vrha ovotjednog Airplay Radio Charta – službene radijske liste stranih singlova koju donose HR2 i Hrvatska diskografska udruga. Domaćim radijskim eterom i dalje vlada Ed Sheeran s različitim verzijama vlastite ‘Perfect’. Na prvome mjestu se – zajedno s Beyonce i Andreom Bocellijem – nalazi peti tjedan u nizu.

Goran Komerički,

radijski producent

‘Novi album JAY-Z-ja donosi njegovu ispriku Beyonce’, pisalo je u jednome od naših tweetova prošlog petka. I nismo bili jedini koji smo to učinili putem Twittera. Izlazak ploče jednoga od najprodavanijih izvođača suvremene popularne glazbe u povijesti – prema službenim podacima, hip hop biznismen prodao je više od 100 milijuna albuma širom svijeta – izazvao je najveći interes na društvenim mrežama još od prošlogodišnje ploče njegove supruge.

I to nisu jedine poveznice koje vežu ‘Lemonade’ i ‘4:44′. Ima ih podosta.

Billboard ih je, recimo, pronašao u uvodnoj ‘Kill Jay Z’ s referencom na skandal iz lifta u kojemu je svojedobno sudjelovala Solange Knowles. I naslovnoj temi ‘4:44′ koja je direktan odgovor na Beyoncein singl ‘Sorry’. Jednako kao i u temi ‘Family Feud’ u kojoj gospođa Knowles-Carter i sudjeluje.

I zato se prvi studijski rad JAY-Z-ja u četiri godine i prvi album koji je snimio surađujući sa samo jednim producentom – čikaškom super cijenjenom glavom No I.D.-jem – doima kao ispovjedno djelo ispunjeno životnošću, suočavanjem s greškama iz prošlosti, familijarnom situacijom, međugeneracijskim sukobima u hip-hopu,  Kanye Westom, svojim statusom i promjenama kroz koje prolazi ili će proći. Britanski The Telegraph će reći kako se radio o ‘jednom od najzrelijih albuma u povijesti’, a Rolling Stone podvući kako je ova ‘oda privatnom partnerstvu i obitelji primjer kako ranjivost može stvoriti istinski izvrsnu umjetnost’.

Naziv albuma je također osoban. Pjesma ‘4:44′ je svoje ime dobila, jer je napisana odmah pop reperovu buđenju, u 4:44 ujutro.  Za ovu stvar je JAY-Z u intervjuu za iHeartRadio rekao kako je ‘snažna pjesma’ i, citiramo, ‘jedna od najboljih koje sam napisao’. Producent No I.D. je, tražeći inspiraciju za rad s JAY-Z-jem, preslušavao njegov ‘Blueprint’, jednako kao i radove Marvina Gayea, Ushera i Kanye Westa. Na taj način je pokušavao, kako je istaknuo, izbjeći greške koje je radio na svojim ranijim produkcijama. I tek tada je pristao sudjelovati u ploči koju su, svojim gostovanjem, obogatili Frank Ocean, Damian Marley, Beyonce, Kim Burrell, The-Dream, kći Blue Ivy i reperova majka Gloria Carter. Od semplova i pjesama koje su korištene vrijedi izdvojiti radove koje rukopisom i izvedbom potpisuju Stevie Wonder, Donny Hathaway, Nina Simone i Randy Newman.

‘Preslušao sam album ‘4:44′ dobrih petnaest puta otkada je objavljen’, napisao je na Twitteru Shea Serrano, autor djela ‘The Rap Year Book’, ‘i mogu s punim uvjerenjem reći kako je fenomenalan’. Stoga i preporuka Airplay Radio Charta glasi: preslušati kolekciju JAY-Z-ja petnaest puta odmah i u slijedećih 444 preslušavanja uživati.

I prepoznavati životne lekcije koje ‘4:44′ sa sobom nosi.

Radijske lekcije, pak, na vidjelo donose ono što će britanski Guardian nazvati rušenjem glazbenih jezičnih barijera u svijetu – ‘Despacito’ sakuplja brojke gledanosti na YouTubeu i emitiranja u programima radijskih stanica širom svijeta. Hrvatska pritom potvrđuje pravilo. Četvrti tjedan zaredom singl Luisa Fonsija predvodi izvještaj Airplay Radio Charta, koji donose HR2 i Hrvatska diskografska udruga. S čvrstom tendencijom da na vrhu i ostane tijekom ovih ljetnih tjedana i mjeseci.

Goran Komerički
radijski producent