Šezdeseta dodjela bila je upravo onakav Grammy kakav je svijetu trebao: društveno osviješten i izvedbeno poseban. S jasnim pozivima ka očuvanju vrijednosti života koje smo, činilo se, kao čovječanstvo dosegli, a unutar kojih jednakost, pravednost, obzirnost, ženska ravnopravnost, pravo na drugačije mišljenje i sloboda govore čini sastavni dio ljudskoga identiteta. U tome svijetu i te večeri – u televizijskom prime-timeu CBS-a – popularna kultura pokazala se kao čuvar Amerike i zaštitnik vrijednosti na kojima je ona nastala i na kojima živi. A konotacije koje su se ticale društvenog koraka unatrag prelijevale su se s pozornice na društvene mreže i u domove ljubitelja glazbe, slušatelja i gledatelja širom svijeta. Medijski autoriteti poput BBC-ja, Billboarda, Forbesa ili New York Timesa te su stvari stavili u prvi plan ističući kako se ‘Najveća noć glazbe’ pretvorila u umjetničko-političku večer u kojoj jednu od značajnih uloga glumi Hillary Clinton. I igru istine koju će USA Today nazvati večerom ‘brutalne iskrenosti’.

Akademija je ove godine nagradila Brunu Marsa na najkonkretniji mogući način. S dodjelom priznanja u svih šest kategorija u kojima je bio nominiran. Odluka koja je na ponekim stranama označavana kontroverznom, nevjerojatnom pa i razočaravajućom, pobrojao je Billboard, istovremeno je i ona koja u kontekstu povijesti popularne glazbe ima iznimnu težinu. Jer, ističe glasilo industrije, sasvim je raritetna situacija da tri glavne kategorije osvoji izvođač R&B glazbe i to s dvije različite pjesme – ‘24K Magic’, ‘That’s What I Like’ – u dvjema glavnim kategorijama.  Američki kantautor postao je tek deveti kojemu je uspjelo osvojiti tri glavne kategorije, a tek je peti umjetnik R&B-ja koji je u riznici ima prestižni gramofon Albuma godine. Prije njega, statutu su osvojili Stevie Wonder, Quincy Jones, Natalie Cole i Ray Charles, a samo Michael Jackson i Santana su osvojili više nagrada u jednoj noći.

Nielsen je – nakon dodjele nagrada – dostavio podatke i koliko nastup u takvoj noći donosi pomaka u traženosti pjesama na streaming i servisima za digitalni download. Prodaja je porasla za 328 posto u odnosu na dan prije Grammyja. Pri tome je, ističe se, najbolje prošla pjesma ‘Despacito’ koju su – kao prvi latino izvođač nakon niza godina – Luis Fonsi i Daddy Yankee izveli na samoj svečanosti. S druge strane, Billboard se pozabavio i razmatranjem slabih rezultata najpropulzivnijeg glazbenog žanra ističući kako hip hop vjerojatno nije osvojio glavna priznanja između ostaloga i zato što su se glasači podijelili između, primjerice, ostvarenja koje potpisuju JAY-Z i Kendrick Lamar. Pa su tako album isprike upućen Beyonce – a oličen u albumu ‘4:44′ – i njegov vlasnik ostali potpuno praznih ruku. No, zato su – svjedoče tweetovi ljubitelja glazbe na društvenoj mreži – u javnosti pozdravljeni Portugal. The Man kao snažni predstavnici freaky glazbe na Grammyjima, toj manifestaciji svjetskoga mainstreama.

U glazbenoj retrospektivi godine koju američki pristup industriji zabave obogaćuje nizom detalja, osluškivanjem karaktera i trenutaka zbog kojih volite takve svečanosti i podsjećate se ljepote koju glazba svakoga dana nudi, pokazala se i sva širina izričaja koji prate mainstream. A glavni glumci poput Cardi B, Chrisa Stapletona, Pink i Eltona Johna na pozornici su dobivali nagrade – Kendrick je monopolizirao kategoriju rap glazbe, Alessia Cara je debitantica godine, The National imaju najbolji alternativni album, a War on Drugs vlasnici priznanja za Rock Album godine – i pripremili impresije koje ćemo pamtiti. I analizirati. Jer, poneki poput medleyja otvorenja koji su izveli Kendrick Lamar, U2 i David Chapelle nude sa sobom filmičnost kazališne satire na puno razina. A drugi scenografijom podvlače značaj zajedništva, pokreta poput #metoo odnosno #TimesUp ili jednakopravnosti. Recimo, oni Logica i Ke$he.

„Svatko zaslužuje jednaku priliku. I to ne samo u glazbenoj industriji“, istaknula je Alessia Cara u govoru zahvale naglašavajući koliko je još od djetinjstva, pjevajući pod tušem, „željela ovaj Grammy“. I zato je Grammy posebno bogatstvo bogatstva glazbene scene. Jer nam daje ljudskost. I donosi emocije, nadahnuća, uzbuđenja i trenutke koji će vas ganuti. Posebno ako, gledajući ga, dozovete empatiju i proživite iskrene suze nakon kojih je, reći će voditelj James Corden, „svaka riječ suvišna“. Te suze pripadale su Keshi i njezinim suputnicama u bijelom (Camila Cabello, Cyndi Lauper, Julia Michaels, Andre Day, Bebe Rexha) čiju se izvedbu pjesme ‘Praying’ smatra najemotivnijim trenutkom dodjele. I minutama u kojima su riječi Janelle Monae o tome kako je problem ženske ravnopravnosti – kojoj će temu kasnije posvetiti niz medija poput BBC-ja i Los Angeles Timesa – problem i funkcioniranja svjetske glazbene industrije danas. One iste industrije u kojoj će Bruno Mars pisati pjesme s užitkom i ljubavlju i stvoriti album s mišlju na ljude sa svih krajeva svijeta „koji se ne poznaju, a zajedno plešu i zajedno slave“.

Naš sedmerostruki pobjednik tjedne radijske rotacije također je dobitnik dvaju priznanja Grammy u pop kategorijama. I zato osluhnite malo ‘Perfect’ tu pjesmu Eda Sheerana s prvoga mjesta Airplay radio Charta – službene top liste HR2 i Hrvatske diskografske udruge. Jer ona također slavi iskrenost i ljubav, te dvije tako važne emocije u našim životima.

Goran Komerički,

radijski producent

Audio sadržaji su ove godine potpuno zavladali hijerarhijom sadržaja ljudi svijeta, a slušanje glazbe u iznimnom je porastu. Istraživanje agencije Nielsen pokazalo je kako prosječan čovjek u Americi glazbu sluša trideset i dva sata tjedno što je porast od sedam sati u dvije godine. ‘Budućnost je u streamingu, njegovoj brzini i jednostavnosti’, govori Post Malone objašnjavajući kako je dostupnost glazbe omogućila Milenijcima otkriće nove glazbe jednostavnim pritiskom nekoliko opcija na njihovim mobilnim uređajima.

Na sceni najpopularnijih, pak, čini se kako je ovo, prije svega, bila godina Eda Sheerana i Taylor Swift. Album ‘Reputation’ omogućio je kantautorici da postane prvim izvođačem u povijesti koji je u tjednu izlaska postigao milijunske naklade sa četiri vlastita albuma. Ed Sheeran je, s druge strane, otvorio godinu nezapamćenim istovremenim uvrštenjem apsolutno svih pjesama s albuma ‘Divide’ na britanski Top 40, a završio ambicioznim duetima pjesme ‘Perfect’ s Beyonce i Andreom Bocellijem. Njegov ‘Shape of You’ najemitiraniji je singl godine u nizu zemalja svijeta, a završio je i na prvome mjestu Airplay Radio Charta, službene radijske liste stranih singlova u Hrvatskoj, koju donose Hrvatska diskografska udruga i HR2. Podatak Official Charts Company kako je ‘Divide’ u tjednu izlaska imao prodanu nakladu veću od kombinirane naklade slijedećih 500 albuma u Velikoj Britaniji govori sam za sebe.

Žanrovski gledano, urbana glazbena scena posve je preuzela primat. Nakon što je Chance the Rapper na 59. dodjeli nagrada Grammy u veljači dobio priznanje za najboljeg novog izvođača, moglo se samo naslutiti koliko će ovo biti značajna godina za hip hop zajednicu. Hip hop je posve zavladao listama popularnosti i čini se kako nikada nije bio snažniji. Trap glazba donijela je svoje heroje kao što su Migos i Lil Uzi Vert, a vrhovima najtraženijih u Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji i Europi šetali su Post Malone, Cardi B, French Montana, DJ Khaled, Vince Staples i Drake.

Kada govorimo o albumima koji se najviše cijene ili pamte u godini koja je iza nas – tada se u tom moru kvalitetne i nikad raznolikije glazbe kritičari i analitičari svjetskih glazbenih medija poput Rolling Stonea, Pitchforka, Guardiana ili NPR-a zaustavljaju na slojevitim izdanjima koji su bogatstvo introspekcije, osobne ispovijedi ili društvenog angažmana stvorili iznimnom estetikom i eklektičnim pristupom mnoštvu glazbenih žanrova. Čini se kako današnje doba njeguje dijalog različitosti i spoja nekada nezamislivih susreta rocka, hip hopa, soula, elektronike, novoga vala, funka, plesne glazbe, bluesa, jazza i popa na jednome mjestu.

Na godišnjim listama najboljih albuma najčešće pronalazimo imena kao što su Kendrick Lamar, LCD Soundsystem, SZA, Lorde, Sampha, St. Vincent, Jay-Z, Vince Staples, Grizzly Bear, The War on Drugs, Bjork, The Horrors ili Lana Del Rey. Album ‘DAMN’, pokazuje gotovo besprijekorno majstorstvo hip hopa, istaknuo je magazin Q, koji donosi brige Kendricka Lamara oko tema kao što su život i smrt, ponos i krivnja, sudbina i sloboda.

A ta sloboda i ta sudbina ponajčešće su bile vezane uz eksploziju angažiranih pjesama i protestnih albuma. Njihov potencijal, broj i utjecaj porastao je toliko da su singlovi i albumi društveno osviještenih komentara ponovno – kao u pojedinim razdobljima glazbene povijesti – dospjeli na prva mjesta top-lista singlova i albuma.

Ipak – i tom sustavu načina na koji uživamo u glazbi i porastu uspješnosti streaming servisa, radio ima zamjetnu ulogu. ‘Slušanje radija je i dalje glavni način na koji ljudi otkrivaju novu glazbu’, stoji u izvještaju ‘360 Report Highlights’ američke agencije Nielsen koje je u drugoj polovici godine publicirano javnosti. Istraživanje se odnosi na navike ljudi u Sjedinjenim Državama, a pokazuje kako – premda se korištenje glazbenih streaming servisa povećava i unatoč tome što sve više ljudi na njima stvara personalizirane playliste omiljenih pjesama – 72 posto njihovih i korisnika drugih online glazbenih servisa sluša radijske sadržaje u nekom od načina.

Zaloga za optimizam je iznimno puno. I u svijetu radijske i u svijetu glazbene industrije. Jednako kao i u svijetu popularne glazbene umjetnosti. Uspjeh je posvuda oko nas, potrebno je samo prepoznati ga, strateški usmjeriti i posložiti u godini koja slijedi. Poslovno i umjetnički.

‘Novi album JAY-Z-ja donosi njegovu ispriku Beyonce’, pisalo je u jednome od naših tweetova prošlog petka. I nismo bili jedini koji smo to učinili putem Twittera. Izlazak ploče jednoga od najprodavanijih izvođača suvremene popularne glazbe u povijesti – prema službenim podacima, hip hop biznismen prodao je više od 100 milijuna albuma širom svijeta – izazvao je najveći interes na društvenim mrežama još od prošlogodišnje ploče njegove supruge.

I to nisu jedine poveznice koje vežu ‘Lemonade’ i ‘4:44′. Ima ih podosta.

Billboard ih je, recimo, pronašao u uvodnoj ‘Kill Jay Z’ s referencom na skandal iz lifta u kojemu je svojedobno sudjelovala Solange Knowles. I naslovnoj temi ‘4:44′ koja je direktan odgovor na Beyoncein singl ‘Sorry’. Jednako kao i u temi ‘Family Feud’ u kojoj gospođa Knowles-Carter i sudjeluje.

I zato se prvi studijski rad JAY-Z-ja u četiri godine i prvi album koji je snimio surađujući sa samo jednim producentom – čikaškom super cijenjenom glavom No I.D.-jem – doima kao ispovjedno djelo ispunjeno životnošću, suočavanjem s greškama iz prošlosti, familijarnom situacijom, međugeneracijskim sukobima u hip-hopu,  Kanye Westom, svojim statusom i promjenama kroz koje prolazi ili će proći. Britanski The Telegraph će reći kako se radio o ‘jednom od najzrelijih albuma u povijesti’, a Rolling Stone podvući kako je ova ‘oda privatnom partnerstvu i obitelji primjer kako ranjivost može stvoriti istinski izvrsnu umjetnost’.

Naziv albuma je također osoban. Pjesma ‘4:44′ je svoje ime dobila, jer je napisana odmah pop reperovu buđenju, u 4:44 ujutro.  Za ovu stvar je JAY-Z u intervjuu za iHeartRadio rekao kako je ‘snažna pjesma’ i, citiramo, ‘jedna od najboljih koje sam napisao’. Producent No I.D. je, tražeći inspiraciju za rad s JAY-Z-jem, preslušavao njegov ‘Blueprint’, jednako kao i radove Marvina Gayea, Ushera i Kanye Westa. Na taj način je pokušavao, kako je istaknuo, izbjeći greške koje je radio na svojim ranijim produkcijama. I tek tada je pristao sudjelovati u ploči koju su, svojim gostovanjem, obogatili Frank Ocean, Damian Marley, Beyonce, Kim Burrell, The-Dream, kći Blue Ivy i reperova majka Gloria Carter. Od semplova i pjesama koje su korištene vrijedi izdvojiti radove koje rukopisom i izvedbom potpisuju Stevie Wonder, Donny Hathaway, Nina Simone i Randy Newman.

‘Preslušao sam album ‘4:44′ dobrih petnaest puta otkada je objavljen’, napisao je na Twitteru Shea Serrano, autor djela ‘The Rap Year Book’, ‘i mogu s punim uvjerenjem reći kako je fenomenalan’. Stoga i preporuka Airplay Radio Charta glasi: preslušati kolekciju JAY-Z-ja petnaest puta odmah i u slijedećih 444 preslušavanja uživati.

I prepoznavati životne lekcije koje ‘4:44′ sa sobom nosi.

Radijske lekcije, pak, na vidjelo donose ono što će britanski Guardian nazvati rušenjem glazbenih jezičnih barijera u svijetu – ‘Despacito’ sakuplja brojke gledanosti na YouTubeu i emitiranja u programima radijskih stanica širom svijeta. Hrvatska pritom potvrđuje pravilo. Četvrti tjedan zaredom singl Luisa Fonsija predvodi izvještaj Airplay Radio Charta, koji donose HR2 i Hrvatska diskografska udruga. S čvrstom tendencijom da na vrhu i ostane tijekom ovih ljetnih tjedana i mjeseci.

Goran Komerički
radijski producent