Taj umjetnički komentar o kojemu zbori kompletna medijska scena zove se ‘This Is America’, a njegov video predstavlja  jedan od onih stupova koji obilježavaju popularnu kulturu trenutka. Ali i daleko više. Pokazuje kako je poruka lansirana putem pop pjesme – ma kojega žanra ona bila – postala prevažnom u sukreiranju javnog mnijenja. I kako se umjetnošću može utjecati na očuvanje sustava vrijednosti. Nova stvar Childisha Gambina izraziti je doprinos javnoj diskusiji o Zakonu o nošenju oružja i jasna izjava vezana uz nasilje i status crnoga čovjeka u Americi.  Radi se o videospotu, podvući će The Atlantic, ‘o kojemu se najviše govori u recentnom dobu’ američke kulture.

I to je snaga glazbe danas. I umjetnika kao što je Childish Gambino.

Janelle Monae je, s druge strane, poput heroine modernoga doba. Umjetničke heroine koja se kreće na razmeđi borca za prava marginaliziranih, predvodnice pokreta koji slavi snagu žene, istraživačice vlastite seksualnosti i rodonačelnice rodne ravnopravnosti u okruženju popularne kulture. Njezin diskurs je zahtjevan, a njezina simbolika je višeznačna. I premda baštini tradicije prošlosti, njezin stav odaje umjetnicu koja smatra kako budućnosti valja dati priliku da razigra sve one ljepote koje bi društvo učinilo ljubaznijim i dalekim od svih pokušaja represivne kontrole. I to bez obzira radi li se o kontroli na razini tehnološke ili onoj na razini društvene svijesti. Zahtjevno zvuči? Jednako slojevito kao i album ‘Dirty Computer’, ploča Janelle Monae koja je jednako onoliko ambiciozna koliko i fluidna u svojemu zvuku, tempu i atmosferi.

Kompleksnost albuma ‘Dirty Computer’ iznimna je i sustiže vas na svakom koraku i sa svakom riječju i svakim tonom njegova slušanja. Njegova citatnost i njegovi utjecaji zahvaćaju niz kulturnih razina, povijesnih spisa, umjetničkih djela, svakodnevnih iskustava i govora zabilježenih u javnosti. Konotacije koje donosi tiču se jednako uvjeta života Afroamerikanaca u suvremenom društvu i ravnopravnosti žena u svim domenama života današnjice, koliko i ranjivosti svih ljudi na svijetu danas. Od Knjige postanka i Šeherezade do Baracka Obame i Quincyja Jonesa, od magazina GQ do postava Nacionalnog muzeja Afroameričke povijesti i kulture u Washingtonu, od djela ‘Vagina: New Biography’ američke liberalno-progresivne spisateljice Naomi Wol do vulgarno-elegantne kaligrafije Sun Ping – sve to čini inspiraciju jednoga od najcjenjenijih albuma u ovoj godini.

Album ‘Dirty Computer’ konceptualno je djelo i pokazuje, napisat će AllMusic, kako ‘umjetnost otpora i pop glazba nisu međusobno isključivi’. Janelle Monae se bavi ‘prijetnjama njezinim pravima koja ima kao žena, kao crna žena, kao seksualno oslobođena žena i kao kći roditelja koji su bili potlačeni desetljećima’. ‘Htjela sam poduprijeti crne žene i one koji su bili ‘drugi’ i marginalizirani u društvu, a to je važnije od neugodnosti koje bih imala zbog svojega istupa’, reći će i istaknuti kako u ovome američkom društvu ima hrabrih ljudi. I u opisu pjesme ‘Don’t Judge Me’ naznačiti kako ‘postoji razlika između onoga što Amerika govori o slobodi i onoga što aktivno čini meni i mojoj braći i sestrama’. I tu leži jedna od povezanosti protestnoga rada Janelle Monae i Childisha Gambina.

Umjetnost i angažman snagu svojega glazbenog heroizma pokazuju brojkama. Jer, singl ‘This Is America’ debitirao je na prvome mjestu liste Hot 100 što je podatak kojme se u povijesti može pohvaliti tek trideset i jedna pjesma. Podaci streaming servisa Apple Music pokazuju kako se stvar Childisha Gambina danima najviše streama u cijelome svijetu. Brojka od blizu 136 milijuna pregleda na službenom kanalu YouTubea u svega deset dana, pokazuje kako je dalek doseg njezine poruke. Ma kako alternativna se činila generacijama koje su u nultima glazbu promatrale kao utočište hedonizma i sveopće opuštenosti.

Onakve opuštenosti kakvu će nam, primjerice, servirati Jax Jones i Ina Wroldsen u pjesmi s prvoga mjesta službene liste radijske rotacije u Hrvatskoj, koju donose HR2 i Hrvatska diskografska udruga. Singl ‘Breathe’ doziva ljeto i na vrhu Airplay Radio Charta našao se po četvrti puta.

Goran Komerički,

radijski producent

Šezdeseta dodjela bila je upravo onakav Grammy kakav je svijetu trebao: društveno osviješten i izvedbeno poseban. S jasnim pozivima ka očuvanju vrijednosti života koje smo, činilo se, kao čovječanstvo dosegli, a unutar kojih jednakost, pravednost, obzirnost, ženska ravnopravnost, pravo na drugačije mišljenje i sloboda govore čini sastavni dio ljudskoga identiteta. U tome svijetu i te večeri – u televizijskom prime-timeu CBS-a – popularna kultura pokazala se kao čuvar Amerike i zaštitnik vrijednosti na kojima je ona nastala i na kojima živi. A konotacije koje su se ticale društvenog koraka unatrag prelijevale su se s pozornice na društvene mreže i u domove ljubitelja glazbe, slušatelja i gledatelja širom svijeta. Medijski autoriteti poput BBC-ja, Billboarda, Forbesa ili New York Timesa te su stvari stavili u prvi plan ističući kako se ‘Najveća noć glazbe’ pretvorila u umjetničko-političku večer u kojoj jednu od značajnih uloga glumi Hillary Clinton. I igru istine koju će USA Today nazvati večerom ‘brutalne iskrenosti’.

Akademija je ove godine nagradila Brunu Marsa na najkonkretniji mogući način. S dodjelom priznanja u svih šest kategorija u kojima je bio nominiran. Odluka koja je na ponekim stranama označavana kontroverznom, nevjerojatnom pa i razočaravajućom, pobrojao je Billboard, istovremeno je i ona koja u kontekstu povijesti popularne glazbe ima iznimnu težinu. Jer, ističe glasilo industrije, sasvim je raritetna situacija da tri glavne kategorije osvoji izvođač R&B glazbe i to s dvije različite pjesme – ‘24K Magic’, ‘That’s What I Like’ – u dvjema glavnim kategorijama.  Američki kantautor postao je tek deveti kojemu je uspjelo osvojiti tri glavne kategorije, a tek je peti umjetnik R&B-ja koji je u riznici ima prestižni gramofon Albuma godine. Prije njega, statutu su osvojili Stevie Wonder, Quincy Jones, Natalie Cole i Ray Charles, a samo Michael Jackson i Santana su osvojili više nagrada u jednoj noći.

Nielsen je – nakon dodjele nagrada – dostavio podatke i koliko nastup u takvoj noći donosi pomaka u traženosti pjesama na streaming i servisima za digitalni download. Prodaja je porasla za 328 posto u odnosu na dan prije Grammyja. Pri tome je, ističe se, najbolje prošla pjesma ‘Despacito’ koju su – kao prvi latino izvođač nakon niza godina – Luis Fonsi i Daddy Yankee izveli na samoj svečanosti. S druge strane, Billboard se pozabavio i razmatranjem slabih rezultata najpropulzivnijeg glazbenog žanra ističući kako hip hop vjerojatno nije osvojio glavna priznanja između ostaloga i zato što su se glasači podijelili između, primjerice, ostvarenja koje potpisuju JAY-Z i Kendrick Lamar. Pa su tako album isprike upućen Beyonce – a oličen u albumu ‘4:44′ – i njegov vlasnik ostali potpuno praznih ruku. No, zato su – svjedoče tweetovi ljubitelja glazbe na društvenoj mreži – u javnosti pozdravljeni Portugal. The Man kao snažni predstavnici freaky glazbe na Grammyjima, toj manifestaciji svjetskoga mainstreama.

U glazbenoj retrospektivi godine koju američki pristup industriji zabave obogaćuje nizom detalja, osluškivanjem karaktera i trenutaka zbog kojih volite takve svečanosti i podsjećate se ljepote koju glazba svakoga dana nudi, pokazala se i sva širina izričaja koji prate mainstream. A glavni glumci poput Cardi B, Chrisa Stapletona, Pink i Eltona Johna na pozornici su dobivali nagrade – Kendrick je monopolizirao kategoriju rap glazbe, Alessia Cara je debitantica godine, The National imaju najbolji alternativni album, a War on Drugs vlasnici priznanja za Rock Album godine – i pripremili impresije koje ćemo pamtiti. I analizirati. Jer, poneki poput medleyja otvorenja koji su izveli Kendrick Lamar, U2 i David Chapelle nude sa sobom filmičnost kazališne satire na puno razina. A drugi scenografijom podvlače značaj zajedništva, pokreta poput #metoo odnosno #TimesUp ili jednakopravnosti. Recimo, oni Logica i Ke$he.

„Svatko zaslužuje jednaku priliku. I to ne samo u glazbenoj industriji“, istaknula je Alessia Cara u govoru zahvale naglašavajući koliko je još od djetinjstva, pjevajući pod tušem, „željela ovaj Grammy“. I zato je Grammy posebno bogatstvo bogatstva glazbene scene. Jer nam daje ljudskost. I donosi emocije, nadahnuća, uzbuđenja i trenutke koji će vas ganuti. Posebno ako, gledajući ga, dozovete empatiju i proživite iskrene suze nakon kojih je, reći će voditelj James Corden, „svaka riječ suvišna“. Te suze pripadale su Keshi i njezinim suputnicama u bijelom (Camila Cabello, Cyndi Lauper, Julia Michaels, Andre Day, Bebe Rexha) čiju se izvedbu pjesme ‘Praying’ smatra najemotivnijim trenutkom dodjele. I minutama u kojima su riječi Janelle Monae o tome kako je problem ženske ravnopravnosti – kojoj će temu kasnije posvetiti niz medija poput BBC-ja i Los Angeles Timesa – problem i funkcioniranja svjetske glazbene industrije danas. One iste industrije u kojoj će Bruno Mars pisati pjesme s užitkom i ljubavlju i stvoriti album s mišlju na ljude sa svih krajeva svijeta „koji se ne poznaju, a zajedno plešu i zajedno slave“.

Naš sedmerostruki pobjednik tjedne radijske rotacije također je dobitnik dvaju priznanja Grammy u pop kategorijama. I zato osluhnite malo ‘Perfect’ tu pjesmu Eda Sheerana s prvoga mjesta Airplay radio Charta – službene top liste HR2 i Hrvatske diskografske udruge. Jer ona također slavi iskrenost i ljubav, te dvije tako važne emocije u našim životima.

Goran Komerički,

radijski producent