Pogled na četvrti album ‘High as Hope’ odmaknut će nas od onoga što se nazivalo ‘dubokom, najtamnijom boli koju možete zamisliti, tamom nakon koje dolazi sveopća zabava na koju su svi pozvani’. Umjesto toga, britanska autorica i pjevačica danas odabire mirniju Florence – ženu željne ljubavi i općeg prihvaćanja. Ona će svoje stvaralaštvo rado nazvati ‘vlastitim usudom istine’ i objasniti kako u svojoj ispovijedi može potražiti one teme i one stvari koje prije nije mogla činiti ili prepoznati. I u tim stvarima – koliko intimnima u pjesmi ‘Grace’, toliko i univerzalnima u temi ‘Big God’ – Florence & the Machine, međutim, zvuče jednako uzvišeno, ženstveno i sa snažnom dozom sentimenta kakvoga smo susretali na prijašnjim njihovim pločama. Ipak, violine su sada smirenije, a atmosfera staloženija. Poput našega mirenja sa samima sobom. Ili težnje za oprostom zbog onoga što smo činili nekada ranije.

Britanski Independent napisat će kako album ‘High as Hope’ za Florence Welch predstavlja novo otvaranje i novo povjerenje, a sama glazbenica u nizu istupa za svjetske medije naglašava kako je svoju ranjivost postavila na novu kreativnu razinu. S pjesmama koje će pokazati, izjavila je za Rolling Stone, kako je ‘umirujuće biti slomljena srca’. A tom slomljenom srcu Florence Welch valja podariti nježni zagrljaj. I odvesti je iz okrilja osobnih bitaka koje je sama sa sobom vodila svih ovih godina.

Radijski zagrljaji u Hrvatskoj posljednjih tjedana pokazuju kako se singlovi ljetne atmosfere iz ranijih godina vraćaju u playliste učestalosti. Nova sezona ponudila je isto tako puno posve novih pjesama koje će osvježavati slijedeće mjesece, a među njima i dalje najbolje stoji single koji potpisuju Calvin Harris i Dua Lipa. Singl ‘One KIss’ se osmi tjedan u nizu nalazi na prvome mjestu Airplay Radio Charta – službene radijske liste koju vam svakoga tjedna donose HR2 i Hrvatska diskografska udruga.

Goran Komerički,
radijski producent

Poslušajte na

Suosjećanje i empatiju na novome albumu Kanye Westa pronalazimo u završnoj temi „Violent Crimes“, a prije toga svjedočimo razmatranju unutarnjih doživljaja i refleksija njega samoga o svojim slabostima i vrlinama, nedoumicama i nakanama. S dozom opravdavanja za postupke iz bliže i dalje prošlosti. I iznošenja stavova o tome gdje je, zašto i kako pronašao samoga sebe ili misao koju je tako nehajno podijelio s javnošću putem Twittera ili gdjekojeg javnoga istupa. Ti javni istupi u pravilu su izazivali kotroverze i lavinu javnih reakcija. I dokazivali kako je, istaknut će Phat Phillie, Kanye West živi dokaz tvrdnje koliko je tanka granica između genijalnosti i ludila.

Album „Ye“ je nešto poput dnevnika o Westovu stanju uma. U njegove dvadeset i tri minute – što ga čini bližim EP izdanju doli formatu albuma – pronalazimo otvorena razmatranja i komentare o mentalnom zdravlju, strahovima, nadama, obiteljskoj situaciji i svemu onome što se oko Kanyea Westa zbivalo u posljednjih godinu dana. Od dijagnosticiranja bipolarnog poremećaja do začudnih komentara o ropstvu kao slobodnom izboru ili koketiranja s pozitivnim pogledom na stavove Donalda Trumpa. Ovo posljednje je, čini se, utjecalo i na činjenicu da je ono što smo dobili pod nazivom nove ploče američkoga repera i „najveće rock zvijezde današnjega doba“ samo prerađena i izmijenjena verzija njegova originalnog rada. Jer, nakon burnih reakcija i javne debate unutar kojih se pronalazilo mnogo toga zajedničkog u pojavnosti i osobnosti hip-hop ikone i predsjednika Sjedinjenih Država, osjetljivo umjetničko biće poput Kanyea Westa osjetilo se ponukanim dorađivati i nanovo objašnjavati svoje prethodne istupe. U konačnici, taj perfekcionistički zanos donio nam je ono što će Guardian nazvati „pločom sa snažnijim fokusom negoli su to bili prethodnici“ iz njegove radionice. I još! Album „Ye“ donio je trenutke traženja oprosta i shvaćanja kako se o damama valja brinuti, a ne bezočno ih osvajati.

Sama činjenica kako je premijerno preslušavanje albuma „Ye“ održano uz ogromnu lomaču, zapaljenu na ranču u Wyomingu, donijet će sa sobom mnoštvo konotacija. I misli poput one komičara Chrisa Rocka koji će istaknuti kako je „hip-hop prva umjetnička forma slobodnoga crnog čovjeka“ i da „nitko nije bolje iskoristio prednost umjetničke i svake druge slobode od Kanyea Westa“. Razloga za takvu vrstu „listening partyja“ bilo je mnogo: od činjenice kako je Kanye pjesme stvarao izolirajući se upravo u Wyomingu do preispitivanja društvenih vrijednosti koje je i sam umjetnik stavio pod povećalo nizom svojih tweetova.

Glazbeno gledano, pak, „Ye“ donosi inovativan rukopis kakav očekujete od supruga Kim Kardashian i čovjeka koji je mijenjao smjerove hip-hopa. Njegovi semplovi zalaze duboko u glazbenu povijest soula i gospela, a takva vrsta citatnosti otvara svjetove ljudi koje će njegovi štovatelji otkrivati i analizirati. Poput naslijeđa zaboravljenog glazbenika i producenta šezdesetih Tradea Martina ili rada Edwina Hawkinsa, jednoga od utemeljitelja zvuka modernog gospela. I zato će pjesme poput „No Mistakes“ ili „Ghost Town“ omogućiti širenje glazbenih vidika na način kakav rjeđe susrećemo u vrhu glazbenoga mainstreama.

„Mrzim biti dvostruka ličnost – to je fantastično“, riječi su koje na naslovnici albuma „Ye“ stoje utkane u ljepotu krajolika Wyominga. I to je najbolja asocijacija i putokaz koji će vas povesti na kratko putovanje krajolicima Kanyeove osobnosti. Naslov albuma „Ye“, zapravo je kratica imena Kanye, ali ima i svoju duhovnu konotaciju. Jer, reći će umjetnik, „vjerujem da je riječ ‘ye’ najzastupljenija u Bibliji“ i objašnjava kako „album raspravlja o refleksijama našeg dobrog ili našeg lošeg, naših zbunjenosti i svega onoga što nas čini ljudima kakvi jesmo u našoj jedinstvenosti“.

A Kanye West je samo potvrda te jedinstvenosti u novome dobu, dobu sebičnosti. Jer, što li drugo dokazuju objave na Fejsu i selfieji na Instagramu doli da se mnogi od nas – baš poput Kanye Westa – većma bave samima sobom i svojom poželjnom slikom u očima drugih.

Slika Airplay Radio Charta – službene liste stranih singlova koju donose HR2 i Hrvatska diskografska udruga – govori kako na vrhu liste nalazimo singl „One Kiss“ koji potpisuju Calvin Harris i Dua Lipa, jednu od onih pjesama koja će nas pratiti ovoga ljeta.

Goran Komerički,
radijski producent

Apsolutni hit na Deezeru je Vojko V koji drži sveukupno čak devet pjesama na listi, od čega su četiri među prvih pet! Pjesma „Ne može“ nalazi se na drugom mjestu, na trećem je „Zovi čovika“, zatim „Pasta Italiana“, a peta je „Ceca u Parizu“. Sve su to pjesme s Vojkovog prvog samostalnog albuma nazvanog jednostavno „Vojko“ u kojemu se posvetio eksperimentiranju sa širokim spektrom ritmova i tema. Ostvario je i brojne suradnje među kojima možemo čuti Krešu, Vuka Oreba, Antonia Makinju, Wikluha Skyja i Tončija Huljića. Na listi najslušanijih na Deezeru našle su se i pjesme „Kako to“, „Rođendan“, „Cilit Beng“, „Hip Hop“ i „Popaj“ što je gotovo cijeli Vojkov album koji broji 13 pjesama, a planira izdati i ostatak trilogije albuma naziva „Dvojko“ i „Trojko“.

Najslušaniji strani singlovi na servisu su Calvin Harris & Dua Lipa „One kiss“, druga je „No Tears Left To Cry“ Ariane Grande, a treća „Mad Love“ Seana Paula.

Top-lista Deezer singl mjeseca predstavlja jedan novi glas publike u Hrvatskoj, a imajući u vidu da se radijska emitiranja i pjesme koje ljubitelji glazbe slušaju putem online kanala ponekad razlikuju, na ovaj način su Hrvatska diskografska udruga i Deezer željeli dati jednu novu širinu top-listama i mogućnost da pjesme, koje možda ne dobiju svoje mjesto na drugim listama, postanu Deezer singl mjeseca.

Kao i druge top-liste pod okriljem Hrvatske diskografske udruge, Deezer singl mjeseca nalazi se na web stranici Hrvatske diskografske udruge www.top-lista.hr, centralnom mjestu top-listi u Hrvatskoj, a iste se naravno mogu poslušati i na Deezeru:

https://www.top-lista.hr/www/deezer-single-mjeseca-domace-052018/
https://www.top-lista.hr/www/deezer-single-mjeseca-strano-052018/

A stvari su tako jednostavne. Treba samo pronaći pravi put.

Kod glazbe, primjerice, pronaći radijsku stanicu koja nam je zvukom draga i DJ-ja-prezentera-autora-kritičara koji nam je ukusu blizak. Pa će nas on uputiti u sve najbolje od novoga što se na meniju nudi. Zato je – i prema posljednjem Nielsenovu istraživanju – radio najvažniji izvor ljudi pri otkrivanju nove glazbe, a radijski DJ ona tekovina koja je posebno važna pri slušanju FM/AM radija. U glazbenoj šumi, naime, valja pronaći stabla. Onoliko visoka i razgranata, koliko odgovaraju našem glazbenom hladu ili estetici ukusa našega uha. I zato su na posebnoj cijeni selektori i glasovi koji te selekcije znaju na odgovarajući način prezentirati. A u toj cijeni i glazbena dostignuća igraju zamjetnu ulogu. Onih s visokim ocjenama naslušanih ljudi koji u albumima traže umjetničku katarzu. A takvih je – ako je suditi po internetskom agregatu Metacritic – sve više. Jer je produkcija velika, a kreacija zamjetno napredna. Samo u tri tjedna rujna je, primjerice, broj albuma različitih žanrova koji su dobili ukupan zbir 80 od 100 ili više, dosegao brojku podosta veću od dvadeset.

Puno? Jest. Ali, sve te ploče imaju svoje inventivno zašto i kreativno zato.

Evo, recimo. The A.V. Club ističe eleganciju i umjetničku sofisticiranost rock grupe The Horrors. Članovi post-punk sastava Protomartyr dolaze iz Detrioita. Njihov četvrti album ‘Relatives in Descent’ opće je prihvaćeno djelo glazbene apokalipse koje, podvlači ‘Drowned In Sound’, zvukom i stilom donosi na pozornicu Nicka Cavea nove generacije. Album ‘Tell Me You Love’ pop zvijezde Demi Lovato je sexy, catchy, zabavan i smion, ističe Los Angeles Times, Pa onda Liam Gallagher. Internetski portal All Music objavio je kako ploča ‘As You Were’ donosi dvostruki povratak – reartikulaciju Liamove opsesije zvukom šezdesetih, glazbene opsesije kojoj smo prisustvovali u devedesetima. Re-TROS iz Kine savršena su post-punk kombinacija zvukova grupa LCD Soundsystem i Public Image Ltd, a Wolf Alice alternativni rock u kojemu pronalazimo puteve vlastite podsvijesti. A gdje su još indie-pop avantura projekta Superfood, alternativni hip-hop čikaškog repera po imenu Open Mike Eagle, nepregledni glazbeni pejzaži koje potpisuje ambijentalno dubok Moses Sumney ili danska metal atrakcija Myrkur? A tek smo stigli do Liz Wright, Josha Rittera ili djevojaka iz rock grupe L.A. Witch.

A kombinacija R&B-ja i elektronike? Kako to samo čarobno zvuči! I poticajno, želite li ponešto otkrivati. Polako i sa stilom.

Kelela je američka kantautorica čiji zvuk vrijedi istraživati i čiji glazbeni identitet zaziva nepce glazbenih sladokusaca na mnogim stranama zemalja zapadnog kulturnog kruga. Kombinacija alternativnog R&B-ja i slojeva elektronike obogaćenih utjecajima jazza, soula, britanskog garažnog zvuka i plesnog popa kojom Kelala Mizanekristos ocrtava vlastitu unutrašnjost, stihove ranjivosti i snage, kompleksnosti ljubavnoga života i odnosa među ljudima jednostavno će vas zaokupiti. I povesti, napisat će magazin Fact, u afro-futurizam putovanja glazbenom raznovrsnošću današnjice. Naslovna pjesma njezina albuma ‘Take me Apart’ doziva kontemplaciju. I nije jedina – kompletan umjetnički debi takav je da, podvlači New York Times, donosi zamršenost iscrtanu opsesivno i impulzivno, poput osobe koja se istražuje i nalazi u svim svojim različitostima: senzualna i oprezna, ležerna i nasrtljiva istodobno. Pa, jesmo li sebe uhvatili kako nas različite životne situacije učas učine neobičnima i iznenadno drugačijima negoli smo si umislili da jesmo?

‘Album donosi iskrenu viziju načina na koji se – premda nas odnosi često rastave na osnovne faktore – iznova osjećamo spremni za novu priliku i novu ljubav’, govori danas Kelela. I dodaje kako je kompleksnost njezine glazbene invencije, zapravo, sadržana u naslijeđu Amerikanke etiopskoga porijekla, odrasle u predgrađu uz zvukove R&B-ja, jazza i umjetničkog senzibiliteta koje sa sobom donosi Bjork.

I zato nam – jer svijet je sve samo ne jednostavno mjesto – umjetnička pojava Kelele može biti bliska. I cijenjena. Jer, ako na albumu koji potpisujete sa trideset i četiri godine baštinite slojeve prestižnih zvukova suvremenosti poput housea, grimea ili dubstepa i zvukom dozivate ono super atraktivno iz opusa Janet Jackson ili Bjork, tada je to vrijedno naše pune pažnje. Da zastanemo i stavimo slušalice u uši, slušalice iz kojih dopiru zvuci pjesama kao što su ‘Truth or Dare’, ‘Enough’ ili ‘Frontline‘. I pokušamo razumjeti, napisat će The Skinny, ‘komplicirane stvari koje se mogu dogoditi kada komplicirani ljudi pokušavaju razumjeti jedni druge’.

Na Airplay Radio Chartu stvari su jednostavne. Taylor Swift predvodi službenu radijsku listu drugi tjedan zaredom, a Calvin Harris, Dua Lipa, Sam Smith i Pink potvrđuju kako se hitovi jednostavno prepoznaju i još jednostavnije uvrštavaju u liste rotacije. I na taj način čine radijski program još bliskijim i atraktivnijim današnjem slušatelju.

Bez puno komplikacija. Pa i u mjesecu listopadu.
.
Top 40 Airplay Radio Charta, liste HR2 i Hrvatske diskografske udruge, pronađite na linku:
https://www.top-lista.hr/www/airplay-radio-chart-top40-40-tjedan-02-10-2017/

Goran Komerički
radijski producent

I onda spoznajemo: Foo Fighters su ovdje. Prophets of Rage su se ukazali. Anastacia se vratila. Action Bronson se upristojio. Ringo Starr nam se ponudio. LCD Soundsystem opet postoje. Demi Lovato viri iza ugla. Jacknife Lee se uhvatio Killersa. A Fergie nastavlja gdje je stala prije više od desetljeća.

Dakle? Sezona za poželjeti. I vrijeme stvoreno za istraživanje svega onoga što nova i aktualna produkcija glazbe dovodi u naš džep. Ili zaslon. A onda u tom sveizboru valja odlučiti se za ponešto po volji. I možda osluhnuti što stručna javnost veli na nove dosege studijskih i heroja sa svjetskih pozornica.

Foo Fighters, recimo, dočekani su s oprezom i u raskoraku: nije to ono što Dave i društvo mogu. Okej, vitalni su, ispisat će Guardian, i pokazuju svježinu. Međutim, novi album isuviše je jednostavan za rock veterane, zbori magazin Q. Otvoreno pokazuju utjecaje velikana kao što su Pink Floyd, Led Zeppelin i The Beatles, analizira New York Times. Rolling Stone, s druge strane, zaključuje kako je ‘Concrete and Gold’ glazbeno i emotivno najizbalansiraniji album grupe do sada. Bučan, svakako, jest. I zaokružen, dodali bismo. Nakanom i umjetničkim pristupom. I s dozama koje pokazuju spremnost na suradnju: Beats 1 je prenio kako je Dave Grohl otkrio da je ulogu tajnog pratećeg vokala na ploči namijenio Justinu Timberlakeu.

Prophets of Rage, s druge strane, tajni nemaju. Njihova odluka je jasna: radimo ne samo iz ljubavi prema glazbi već i sa željom da mijenjamo svijet. Precizno i ogoljeno. I zato su stvorili umjetnički set jake društvene konotacije i energije koja pršti. I album nazvali ‘Unfuck the World’. Baš kako i pristoji svijetu kojega je revolucija razmjene informacija učinila nesigurnim i, katkada vam se čini, degutantno čudnim. No, napisat će ‘Consequence of Sound’, album jest glasan i neuredan no je li to dovoljno kako bismo uspješno povezali umjetnost s revolucionarnim idejama? ‘Promijeniti svijet glazbom je 2017. godine vrlo zahtjevan posao’, dodaje internetsko glazbeno glasilo, ‘i mi možemo samo zamišljati kako će djelovanje na rock sceni uspjeti utjecati na promjenu režima u svijetu’.

Mijenjati svijet glazbom, međutim, možete na različite načine. Recimo, ustrajnim i kontinuiranjem zalaganjem za korištenjem prirodnih izvora energije i ladanjskog načina života. A ako nas pitate, jedan od najpopularnijih predvodnika glazbene generacije zelenih revolucionara – pri čemu tu sintagmu valja uzeti vrlo uvjetno – jest Jack Johnson. Album ‘All The Light Above It Too’ ploča je šarma i dobrodušja. Radi se o kolekciji pjesama koja će vas ostaviti da lebdite uz spoznaju da je svijet lijepo mjesto koje, međutim, može biti još bolje, ležernije i – metaforički i doslovno – zelenije. I kreativnije, jednako tako. U glazbenom smislu, to vam je kao da prizivate Paula Simona i Vampire Weekend pa posložite kombinaciju na kantautorski način ekološki osviještenoga Jasona Mraza.

Zazelenili se u duši ili zacrvenili na javi pjevajući iz sve snage ‘Disco Tits’ za šetnje po kiši ovih dana, tek znajte da nas mnoštvo savršenih iznenađenja čeka sljedećih tjedana i mjeseci. Takvo je vrijeme, naime. Perjanice britanskoga žutila – dnevnici Mirror i The Sun – na temelju žvrljanja po Instagramu najavljuju moguću suradnju Rihanne i Beyonce. I još! Hurts, Miley Cyrus, Dolly Parton i Barns Courtney najavljuju se za sljedeći tjedan. Nas, pak, znatiželja nagoni da dočekamo što nam to Wolf Alice donose sa sobom na skorašnjoj ploči ‘Visions of a Life’, iščekujemo utopijsku Bjork, otkrivamo tko su to Superorganism i što sve mogu Billie Ellish i Maisie Peters.

Za to vrijeme, jesen hrvatskoga radijskoga etera u prvi plan stavlja provjerena imena. Calvina Harrisa, Georgea Michaela, U2, Pink i Taylor Swift. Pjesma ‘Feels’ predvodi najemitiranije treći tjedan u nizu, posthumni George Michael najviše skače na ARC 100, a U2 odmah po objavio postaju hot airplay domaće radijske rotacije. Singl ‘Look What You Made Me Do’ već je među deset, a Pink među pet Airplay Radio Charta – liste HR2 i Hrvatske diskografske udruge. Plasman singlova među odabranima potvrđuje nam kako domaći radijski eter najbolje prihvaća umjetnike duljeg staža na glazbenoj sceni.

No, to je već tema za jedan od slijedećih tjedana. Onome koji će doći s nastavkom umjetničke jeseni. I ponudom novih glazbenih plodova.

Goran Komerički
radijski producent