Audio sadržaji su ove godine potpuno zavladali hijerarhijom sadržaja ljudi svijeta, a slušanje glazbe u iznimnom je porastu. Istraživanje agencije Nielsen pokazalo je kako prosječan čovjek u Americi glazbu sluša trideset i dva sata tjedno što je porast od sedam sati u dvije godine. ‘Budućnost je u streamingu, njegovoj brzini i jednostavnosti’, govori Post Malone objašnjavajući kako je dostupnost glazbe omogućila Milenijcima otkriće nove glazbe jednostavnim pritiskom nekoliko opcija na njihovim mobilnim uređajima.

Na sceni najpopularnijih, pak, čini se kako je ovo, prije svega, bila godina Eda Sheerana i Taylor Swift. Album ‘Reputation’ omogućio je kantautorici da postane prvim izvođačem u povijesti koji je u tjednu izlaska postigao milijunske naklade sa četiri vlastita albuma. Ed Sheeran je, s druge strane, otvorio godinu nezapamćenim istovremenim uvrštenjem apsolutno svih pjesama s albuma ‘Divide’ na britanski Top 40, a završio ambicioznim duetima pjesme ‘Perfect’ s Beyonce i Andreom Bocellijem. Njegov ‘Shape of You’ najemitiraniji je singl godine u nizu zemalja svijeta, a završio je i na prvome mjestu Airplay Radio Charta, službene radijske liste stranih singlova u Hrvatskoj, koju donose Hrvatska diskografska udruga i HR2. Podatak Official Charts Company kako je ‘Divide’ u tjednu izlaska imao prodanu nakladu veću od kombinirane naklade slijedećih 500 albuma u Velikoj Britaniji govori sam za sebe.

Žanrovski gledano, urbana glazbena scena posve je preuzela primat. Nakon što je Chance the Rapper na 59. dodjeli nagrada Grammy u veljači dobio priznanje za najboljeg novog izvođača, moglo se samo naslutiti koliko će ovo biti značajna godina za hip hop zajednicu. Hip hop je posve zavladao listama popularnosti i čini se kako nikada nije bio snažniji. Trap glazba donijela je svoje heroje kao što su Migos i Lil Uzi Vert, a vrhovima najtraženijih u Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji i Europi šetali su Post Malone, Cardi B, French Montana, DJ Khaled, Vince Staples i Drake.

Kada govorimo o albumima koji se najviše cijene ili pamte u godini koja je iza nas – tada se u tom moru kvalitetne i nikad raznolikije glazbe kritičari i analitičari svjetskih glazbenih medija poput Rolling Stonea, Pitchforka, Guardiana ili NPR-a zaustavljaju na slojevitim izdanjima koji su bogatstvo introspekcije, osobne ispovijedi ili društvenog angažmana stvorili iznimnom estetikom i eklektičnim pristupom mnoštvu glazbenih žanrova. Čini se kako današnje doba njeguje dijalog različitosti i spoja nekada nezamislivih susreta rocka, hip hopa, soula, elektronike, novoga vala, funka, plesne glazbe, bluesa, jazza i popa na jednome mjestu.

Na godišnjim listama najboljih albuma najčešće pronalazimo imena kao što su Kendrick Lamar, LCD Soundsystem, SZA, Lorde, Sampha, St. Vincent, Jay-Z, Vince Staples, Grizzly Bear, The War on Drugs, Bjork, The Horrors ili Lana Del Rey. Album ‘DAMN’, pokazuje gotovo besprijekorno majstorstvo hip hopa, istaknuo je magazin Q, koji donosi brige Kendricka Lamara oko tema kao što su život i smrt, ponos i krivnja, sudbina i sloboda.

A ta sloboda i ta sudbina ponajčešće su bile vezane uz eksploziju angažiranih pjesama i protestnih albuma. Njihov potencijal, broj i utjecaj porastao je toliko da su singlovi i albumi društveno osviještenih komentara ponovno – kao u pojedinim razdobljima glazbene povijesti – dospjeli na prva mjesta top-lista singlova i albuma.

Ipak – i tom sustavu načina na koji uživamo u glazbi i porastu uspješnosti streaming servisa, radio ima zamjetnu ulogu. ‘Slušanje radija je i dalje glavni način na koji ljudi otkrivaju novu glazbu’, stoji u izvještaju ‘360 Report Highlights’ američke agencije Nielsen koje je u drugoj polovici godine publicirano javnosti. Istraživanje se odnosi na navike ljudi u Sjedinjenim Državama, a pokazuje kako – premda se korištenje glazbenih streaming servisa povećava i unatoč tome što sve više ljudi na njima stvara personalizirane playliste omiljenih pjesama – 72 posto njihovih i korisnika drugih online glazbenih servisa sluša radijske sadržaje u nekom od načina.

Zaloga za optimizam je iznimno puno. I u svijetu radijske i u svijetu glazbene industrije. Jednako kao i u svijetu popularne glazbene umjetnosti. Uspjeh je posvuda oko nas, potrebno je samo prepoznati ga, strateški usmjeriti i posložiti u godini koja slijedi. Poslovno i umjetnički.

Kada je Bjork u pitanju, put kojim je krenula suprotan je onome kojega smo zatekli na albumu ‘Vulnicura’, ploči očaja i razvoda, djelu koje je svjedočilo nemiru i raskidu, emotivnom slomu i prekidu dugogodišnje sigurnosti u uzburkanoj ljubavnoj vezi. Ovoga puta radi se o pogledu prema budućnosti,  istraživanju utopijskoga i stvaranju dizajna vlastitoga raja, onoga raja koji, ističe Stereogum, ‘ne poriče patnju svjedočenu na ‘Vulnicuri’, ali joj pruža utočište’. I to utočište je toliko kreativno, slojevito, sugestivno i uvjerljivo da biste – slušajući teme s ploče ‘Utopia’ – mogli pomisliti kako ste dospjeli na mitsko mjesto idile u kojemu se pastorala, elegija i čarolija stapaju u jedinstveno iskustvo. S vilama na harfi i djevama na flauti. Njih dvanaest istovremeno. Čini vam se isuviše nestvarno?  ‘Moja strana flaute bila je dugo uspavana’, govori Bjork objašnjavajući način skladanja sedamdeset minuta utopijskoga svijeta. Razgovarajući za BBC-jev Radio 2 objasnila je kako je glazba nastajala za njezina boravka u islandskoj divljini, krajoliku koji je poticajan sam po sebi. I okružju koje vas nevjerojatnom lakoćom može potaknuti na, kako govori pjesma ‘The Gate’, nanovo otkrivanje ljubavi na onaj transcendentalan način.

Umjetnički stil i glazbena pojavnost koju njeguje Bjork godinama su predmet mnogobrojnih analiza i studijskih proučavanja. Kroz tri desetljeća samostalne karijere, razvijala je vlastiti pristup modernoj glazbi putevima eklekticizma i avangarde. ‘Nijedan moderan umjetnik nije izgradio tako graciozne mostove između glazbenoga eksperimenta i uloge pop celebrityja’, napisala je Taylor Ho Bynum u magazinu The New Yorker. I zaista! Možete li poreći kako granice između pop glazbe i suvremene klasične glazbe nikada nisu bile toliko bliske kao što su u slučaju islandske kraljice art popa? One umjetnice koja glazbenoj sanjivosti u trenu dodaje ritam i koja godinama spaja nespojivo: elektroniku, jazz, trip hop, rock, klasiku, pop, industrial i jungle. ‘Čudesno’, uskliknut će A.V. Club. ‘Elegantno i iznimno osobno’, dodaje  Pitchfork.  ‘Bujno i prozračno’, ispisuje The Guardian. ‘Istančano i ispunjeno detaljima’, govori Drowned In Sound.

Album ‘Utopia’ nastajao je poput igre u kojoj su glavne uloge imali umjetnica i njezin dugogodišnji obožavatelj. Zajednički rad koji produkcijski supotpisuju Bjork i Arca bio je, govori umjetnica, ‘poput razgovora koji nadilazi generacije i prelazi Atlantik’. Jer, venezuelski producent i DJ koji je radio s Kanye Westom i Kelelom ‘poznaje moje glazbeno stvaralaštvo bolje od mene same’, objašnjava Bjork. Možda je zato i rezultat onakav kakvim će ga opisati slušateljica  pjesme ‘Blissning Me’ na video platformi YouTube: ‘Pjesma je prozračna, drugačija, strastvena, pjesnička, reflektirajuća, introspektivna, blažena i nadasve božanstvena. Ona je upravo ono što trebamo njegovati i na taj način omekšati naša srca.’

‘Prolazimo kroz različita razdoblja u našim životima’, progovara Bjork, ‘bilo bi jako lijepo kada bismo mogli otkriti samo jedan recept koji će vrijediti tijekom cijelog našeg života. No, na sreću ili na žalost – ovisno o načinu na koji to gledate – većina stvari ne traje dugo. Povremeno morate ponovno razmotriti stvari. Praktično ili emocionalno ili duhovno ili na bilo kojoj drugoj razini.’ A ‘ljubavno pismo entuzijazmu i optimizmu’, kako album ‘Utopia’ opisuje New York Times, kroz svu svoju zahtjevnost i slojeve značenja omogućuje nam soundtrack našega razmatranja budućih životnih razdoblja.  I zato se možete lako zaljubiti u umjetnost ploče ‘Utopia’. Učinite to! Jer vaš mali svijet zaslužuje velike utopije. I mala umjetnička zadovoljstva nadahnuta optimizmom. I maštom. A mašte dovode stvarnost u vašu ulicu.

Radijska stvarnost domaćega radijskoga etera je na prvome mjestu Airplay Radio Charta peti tjedan zaredom duet koji čine Zayn i Sia. Njihova pjesma ‘Dusk Till Dawn’ podvlači informacije koje dolaze iz Sjedinjenih Država – broj bpm-a hitova s radijskih stanica formata CHR smanjio se u posljednjih nekoliko godina i više nije potrebno imati brzu pjesmu da biste postigli radijski uspjeh. Novo razdoblje radijske rotacije najvećih hitova može početi.

Top 40 Airplay Radio Charta, liste HR2 i Hrvatske diskografske udruge, pronađite na linku:

https://www.top-lista.hr/www/airplay-radio-chart-top40-47-tjedan-27-11-2017/

Goran Komerički,

radijski producent

A stvari su tako jednostavne. Treba samo pronaći pravi put.

Kod glazbe, primjerice, pronaći radijsku stanicu koja nam je zvukom draga i DJ-ja-prezentera-autora-kritičara koji nam je ukusu blizak. Pa će nas on uputiti u sve najbolje od novoga što se na meniju nudi. Zato je – i prema posljednjem Nielsenovu istraživanju – radio najvažniji izvor ljudi pri otkrivanju nove glazbe, a radijski DJ ona tekovina koja je posebno važna pri slušanju FM/AM radija. U glazbenoj šumi, naime, valja pronaći stabla. Onoliko visoka i razgranata, koliko odgovaraju našem glazbenom hladu ili estetici ukusa našega uha. I zato su na posebnoj cijeni selektori i glasovi koji te selekcije znaju na odgovarajući način prezentirati. A u toj cijeni i glazbena dostignuća igraju zamjetnu ulogu. Onih s visokim ocjenama naslušanih ljudi koji u albumima traže umjetničku katarzu. A takvih je – ako je suditi po internetskom agregatu Metacritic – sve više. Jer je produkcija velika, a kreacija zamjetno napredna. Samo u tri tjedna rujna je, primjerice, broj albuma različitih žanrova koji su dobili ukupan zbir 80 od 100 ili više, dosegao brojku podosta veću od dvadeset.

Puno? Jest. Ali, sve te ploče imaju svoje inventivno zašto i kreativno zato.

Evo, recimo. The A.V. Club ističe eleganciju i umjetničku sofisticiranost rock grupe The Horrors. Članovi post-punk sastava Protomartyr dolaze iz Detrioita. Njihov četvrti album ‘Relatives in Descent’ opće je prihvaćeno djelo glazbene apokalipse koje, podvlači ‘Drowned In Sound’, zvukom i stilom donosi na pozornicu Nicka Cavea nove generacije. Album ‘Tell Me You Love’ pop zvijezde Demi Lovato je sexy, catchy, zabavan i smion, ističe Los Angeles Times, Pa onda Liam Gallagher. Internetski portal All Music objavio je kako ploča ‘As You Were’ donosi dvostruki povratak – reartikulaciju Liamove opsesije zvukom šezdesetih, glazbene opsesije kojoj smo prisustvovali u devedesetima. Re-TROS iz Kine savršena su post-punk kombinacija zvukova grupa LCD Soundsystem i Public Image Ltd, a Wolf Alice alternativni rock u kojemu pronalazimo puteve vlastite podsvijesti. A gdje su još indie-pop avantura projekta Superfood, alternativni hip-hop čikaškog repera po imenu Open Mike Eagle, nepregledni glazbeni pejzaži koje potpisuje ambijentalno dubok Moses Sumney ili danska metal atrakcija Myrkur? A tek smo stigli do Liz Wright, Josha Rittera ili djevojaka iz rock grupe L.A. Witch.

A kombinacija R&B-ja i elektronike? Kako to samo čarobno zvuči! I poticajno, želite li ponešto otkrivati. Polako i sa stilom.

Kelela je američka kantautorica čiji zvuk vrijedi istraživati i čiji glazbeni identitet zaziva nepce glazbenih sladokusaca na mnogim stranama zemalja zapadnog kulturnog kruga. Kombinacija alternativnog R&B-ja i slojeva elektronike obogaćenih utjecajima jazza, soula, britanskog garažnog zvuka i plesnog popa kojom Kelala Mizanekristos ocrtava vlastitu unutrašnjost, stihove ranjivosti i snage, kompleksnosti ljubavnoga života i odnosa među ljudima jednostavno će vas zaokupiti. I povesti, napisat će magazin Fact, u afro-futurizam putovanja glazbenom raznovrsnošću današnjice. Naslovna pjesma njezina albuma ‘Take me Apart’ doziva kontemplaciju. I nije jedina – kompletan umjetnički debi takav je da, podvlači New York Times, donosi zamršenost iscrtanu opsesivno i impulzivno, poput osobe koja se istražuje i nalazi u svim svojim različitostima: senzualna i oprezna, ležerna i nasrtljiva istodobno. Pa, jesmo li sebe uhvatili kako nas različite životne situacije učas učine neobičnima i iznenadno drugačijima negoli smo si umislili da jesmo?

‘Album donosi iskrenu viziju načina na koji se – premda nas odnosi često rastave na osnovne faktore – iznova osjećamo spremni za novu priliku i novu ljubav’, govori danas Kelela. I dodaje kako je kompleksnost njezine glazbene invencije, zapravo, sadržana u naslijeđu Amerikanke etiopskoga porijekla, odrasle u predgrađu uz zvukove R&B-ja, jazza i umjetničkog senzibiliteta koje sa sobom donosi Bjork.

I zato nam – jer svijet je sve samo ne jednostavno mjesto – umjetnička pojava Kelele može biti bliska. I cijenjena. Jer, ako na albumu koji potpisujete sa trideset i četiri godine baštinite slojeve prestižnih zvukova suvremenosti poput housea, grimea ili dubstepa i zvukom dozivate ono super atraktivno iz opusa Janet Jackson ili Bjork, tada je to vrijedno naše pune pažnje. Da zastanemo i stavimo slušalice u uši, slušalice iz kojih dopiru zvuci pjesama kao što su ‘Truth or Dare’, ‘Enough’ ili ‘Frontline‘. I pokušamo razumjeti, napisat će The Skinny, ‘komplicirane stvari koje se mogu dogoditi kada komplicirani ljudi pokušavaju razumjeti jedni druge’.

Na Airplay Radio Chartu stvari su jednostavne. Taylor Swift predvodi službenu radijsku listu drugi tjedan zaredom, a Calvin Harris, Dua Lipa, Sam Smith i Pink potvrđuju kako se hitovi jednostavno prepoznaju i još jednostavnije uvrštavaju u liste rotacije. I na taj način čine radijski program još bliskijim i atraktivnijim današnjem slušatelju.

Bez puno komplikacija. Pa i u mjesecu listopadu.
.
Top 40 Airplay Radio Charta, liste HR2 i Hrvatske diskografske udruge, pronađite na linku:
https://www.top-lista.hr/www/airplay-radio-chart-top40-40-tjedan-02-10-2017/

Goran Komerički
radijski producent

I onda spoznajemo: Foo Fighters su ovdje. Prophets of Rage su se ukazali. Anastacia se vratila. Action Bronson se upristojio. Ringo Starr nam se ponudio. LCD Soundsystem opet postoje. Demi Lovato viri iza ugla. Jacknife Lee se uhvatio Killersa. A Fergie nastavlja gdje je stala prije više od desetljeća.

Dakle? Sezona za poželjeti. I vrijeme stvoreno za istraživanje svega onoga što nova i aktualna produkcija glazbe dovodi u naš džep. Ili zaslon. A onda u tom sveizboru valja odlučiti se za ponešto po volji. I možda osluhnuti što stručna javnost veli na nove dosege studijskih i heroja sa svjetskih pozornica.

Foo Fighters, recimo, dočekani su s oprezom i u raskoraku: nije to ono što Dave i društvo mogu. Okej, vitalni su, ispisat će Guardian, i pokazuju svježinu. Međutim, novi album isuviše je jednostavan za rock veterane, zbori magazin Q. Otvoreno pokazuju utjecaje velikana kao što su Pink Floyd, Led Zeppelin i The Beatles, analizira New York Times. Rolling Stone, s druge strane, zaključuje kako je ‘Concrete and Gold’ glazbeno i emotivno najizbalansiraniji album grupe do sada. Bučan, svakako, jest. I zaokružen, dodali bismo. Nakanom i umjetničkim pristupom. I s dozama koje pokazuju spremnost na suradnju: Beats 1 je prenio kako je Dave Grohl otkrio da je ulogu tajnog pratećeg vokala na ploči namijenio Justinu Timberlakeu.

Prophets of Rage, s druge strane, tajni nemaju. Njihova odluka je jasna: radimo ne samo iz ljubavi prema glazbi već i sa željom da mijenjamo svijet. Precizno i ogoljeno. I zato su stvorili umjetnički set jake društvene konotacije i energije koja pršti. I album nazvali ‘Unfuck the World’. Baš kako i pristoji svijetu kojega je revolucija razmjene informacija učinila nesigurnim i, katkada vam se čini, degutantno čudnim. No, napisat će ‘Consequence of Sound’, album jest glasan i neuredan no je li to dovoljno kako bismo uspješno povezali umjetnost s revolucionarnim idejama? ‘Promijeniti svijet glazbom je 2017. godine vrlo zahtjevan posao’, dodaje internetsko glazbeno glasilo, ‘i mi možemo samo zamišljati kako će djelovanje na rock sceni uspjeti utjecati na promjenu režima u svijetu’.

Mijenjati svijet glazbom, međutim, možete na različite načine. Recimo, ustrajnim i kontinuiranjem zalaganjem za korištenjem prirodnih izvora energije i ladanjskog načina života. A ako nas pitate, jedan od najpopularnijih predvodnika glazbene generacije zelenih revolucionara – pri čemu tu sintagmu valja uzeti vrlo uvjetno – jest Jack Johnson. Album ‘All The Light Above It Too’ ploča je šarma i dobrodušja. Radi se o kolekciji pjesama koja će vas ostaviti da lebdite uz spoznaju da je svijet lijepo mjesto koje, međutim, može biti još bolje, ležernije i – metaforički i doslovno – zelenije. I kreativnije, jednako tako. U glazbenom smislu, to vam je kao da prizivate Paula Simona i Vampire Weekend pa posložite kombinaciju na kantautorski način ekološki osviještenoga Jasona Mraza.

Zazelenili se u duši ili zacrvenili na javi pjevajući iz sve snage ‘Disco Tits’ za šetnje po kiši ovih dana, tek znajte da nas mnoštvo savršenih iznenađenja čeka sljedećih tjedana i mjeseci. Takvo je vrijeme, naime. Perjanice britanskoga žutila – dnevnici Mirror i The Sun – na temelju žvrljanja po Instagramu najavljuju moguću suradnju Rihanne i Beyonce. I još! Hurts, Miley Cyrus, Dolly Parton i Barns Courtney najavljuju se za sljedeći tjedan. Nas, pak, znatiželja nagoni da dočekamo što nam to Wolf Alice donose sa sobom na skorašnjoj ploči ‘Visions of a Life’, iščekujemo utopijsku Bjork, otkrivamo tko su to Superorganism i što sve mogu Billie Ellish i Maisie Peters.

Za to vrijeme, jesen hrvatskoga radijskoga etera u prvi plan stavlja provjerena imena. Calvina Harrisa, Georgea Michaela, U2, Pink i Taylor Swift. Pjesma ‘Feels’ predvodi najemitiranije treći tjedan u nizu, posthumni George Michael najviše skače na ARC 100, a U2 odmah po objavio postaju hot airplay domaće radijske rotacije. Singl ‘Look What You Made Me Do’ već je među deset, a Pink među pet Airplay Radio Charta – liste HR2 i Hrvatske diskografske udruge. Plasman singlova među odabranima potvrđuje nam kako domaći radijski eter najbolje prihvaća umjetnike duljeg staža na glazbenoj sceni.

No, to je već tema za jedan od slijedećih tjedana. Onome koji će doći s nastavkom umjetničke jeseni. I ponudom novih glazbenih plodova.

Goran Komerički
radijski producent