Šezdeseta dodjela bila je upravo onakav Grammy kakav je svijetu trebao: društveno osviješten i izvedbeno poseban. S jasnim pozivima ka očuvanju vrijednosti života koje smo, činilo se, kao čovječanstvo dosegli, a unutar kojih jednakost, pravednost, obzirnost, ženska ravnopravnost, pravo na drugačije mišljenje i sloboda govore čini sastavni dio ljudskoga identiteta. U tome svijetu i te večeri – u televizijskom prime-timeu CBS-a – popularna kultura pokazala se kao čuvar Amerike i zaštitnik vrijednosti na kojima je ona nastala i na kojima živi. A konotacije koje su se ticale društvenog koraka unatrag prelijevale su se s pozornice na društvene mreže i u domove ljubitelja glazbe, slušatelja i gledatelja širom svijeta. Medijski autoriteti poput BBC-ja, Billboarda, Forbesa ili New York Timesa te su stvari stavili u prvi plan ističući kako se ‘Najveća noć glazbe’ pretvorila u umjetničko-političku večer u kojoj jednu od značajnih uloga glumi Hillary Clinton. I igru istine koju će USA Today nazvati večerom ‘brutalne iskrenosti’.

Akademija je ove godine nagradila Brunu Marsa na najkonkretniji mogući način. S dodjelom priznanja u svih šest kategorija u kojima je bio nominiran. Odluka koja je na ponekim stranama označavana kontroverznom, nevjerojatnom pa i razočaravajućom, pobrojao je Billboard, istovremeno je i ona koja u kontekstu povijesti popularne glazbe ima iznimnu težinu. Jer, ističe glasilo industrije, sasvim je raritetna situacija da tri glavne kategorije osvoji izvođač R&B glazbe i to s dvije različite pjesme – ‘24K Magic’, ‘That’s What I Like’ – u dvjema glavnim kategorijama.  Američki kantautor postao je tek deveti kojemu je uspjelo osvojiti tri glavne kategorije, a tek je peti umjetnik R&B-ja koji je u riznici ima prestižni gramofon Albuma godine. Prije njega, statutu su osvojili Stevie Wonder, Quincy Jones, Natalie Cole i Ray Charles, a samo Michael Jackson i Santana su osvojili više nagrada u jednoj noći.

Nielsen je – nakon dodjele nagrada – dostavio podatke i koliko nastup u takvoj noći donosi pomaka u traženosti pjesama na streaming i servisima za digitalni download. Prodaja je porasla za 328 posto u odnosu na dan prije Grammyja. Pri tome je, ističe se, najbolje prošla pjesma ‘Despacito’ koju su – kao prvi latino izvođač nakon niza godina – Luis Fonsi i Daddy Yankee izveli na samoj svečanosti. S druge strane, Billboard se pozabavio i razmatranjem slabih rezultata najpropulzivnijeg glazbenog žanra ističući kako hip hop vjerojatno nije osvojio glavna priznanja između ostaloga i zato što su se glasači podijelili između, primjerice, ostvarenja koje potpisuju JAY-Z i Kendrick Lamar. Pa su tako album isprike upućen Beyonce – a oličen u albumu ‘4:44′ – i njegov vlasnik ostali potpuno praznih ruku. No, zato su – svjedoče tweetovi ljubitelja glazbe na društvenoj mreži – u javnosti pozdravljeni Portugal. The Man kao snažni predstavnici freaky glazbe na Grammyjima, toj manifestaciji svjetskoga mainstreama.

U glazbenoj retrospektivi godine koju američki pristup industriji zabave obogaćuje nizom detalja, osluškivanjem karaktera i trenutaka zbog kojih volite takve svečanosti i podsjećate se ljepote koju glazba svakoga dana nudi, pokazala se i sva širina izričaja koji prate mainstream. A glavni glumci poput Cardi B, Chrisa Stapletona, Pink i Eltona Johna na pozornici su dobivali nagrade – Kendrick je monopolizirao kategoriju rap glazbe, Alessia Cara je debitantica godine, The National imaju najbolji alternativni album, a War on Drugs vlasnici priznanja za Rock Album godine – i pripremili impresije koje ćemo pamtiti. I analizirati. Jer, poneki poput medleyja otvorenja koji su izveli Kendrick Lamar, U2 i David Chapelle nude sa sobom filmičnost kazališne satire na puno razina. A drugi scenografijom podvlače značaj zajedništva, pokreta poput #metoo odnosno #TimesUp ili jednakopravnosti. Recimo, oni Logica i Ke$he.

„Svatko zaslužuje jednaku priliku. I to ne samo u glazbenoj industriji“, istaknula je Alessia Cara u govoru zahvale naglašavajući koliko je još od djetinjstva, pjevajući pod tušem, „željela ovaj Grammy“. I zato je Grammy posebno bogatstvo bogatstva glazbene scene. Jer nam daje ljudskost. I donosi emocije, nadahnuća, uzbuđenja i trenutke koji će vas ganuti. Posebno ako, gledajući ga, dozovete empatiju i proživite iskrene suze nakon kojih je, reći će voditelj James Corden, „svaka riječ suvišna“. Te suze pripadale su Keshi i njezinim suputnicama u bijelom (Camila Cabello, Cyndi Lauper, Julia Michaels, Andre Day, Bebe Rexha) čiju se izvedbu pjesme ‘Praying’ smatra najemotivnijim trenutkom dodjele. I minutama u kojima su riječi Janelle Monae o tome kako je problem ženske ravnopravnosti – kojoj će temu kasnije posvetiti niz medija poput BBC-ja i Los Angeles Timesa – problem i funkcioniranja svjetske glazbene industrije danas. One iste industrije u kojoj će Bruno Mars pisati pjesme s užitkom i ljubavlju i stvoriti album s mišlju na ljude sa svih krajeva svijeta „koji se ne poznaju, a zajedno plešu i zajedno slave“.

Naš sedmerostruki pobjednik tjedne radijske rotacije također je dobitnik dvaju priznanja Grammy u pop kategorijama. I zato osluhnite malo ‘Perfect’ tu pjesmu Eda Sheerana s prvoga mjesta Airplay radio Charta – službene top liste HR2 i Hrvatske diskografske udruge. Jer ona također slavi iskrenost i ljubav, te dvije tako važne emocije u našim životima.

Goran Komerički,

radijski producent

Intima Camile Cabello na nastupnom albumu ‘Camila’ daje naslutiti kako je njezin put do vrha glazbene scene – mjesta na kojemu se sada nalazi – bio zahtjevan i krivudav. Uostalom, prvotni naziv ove ploče ‘The Hurting. The Healing. The Loving’ kantautorica je opisala kao ‘priču o putovanju od tame ka svjetlu’. I prisnažila kako se radi o putu od vremena vlastite izgubljenosti do trenutka kada se ponovno pronašla. Ta nanovo pronađena Camila poprilično je udaljena – stilom, zvukom i pojavnošću – od grupe Fifth Harmony kojoj je pripadala od početka karijere i nastupa u X-Factoru. Izlazak iz superpopularnog benda bio je popraćen različitim komentarima no Camili je bilo jasno kako je ta odluka izlišna i izrazito ispravna. U razgovoru za magazin Latina podvukla je kako je ‘trebala slijediti svoje srce i vlastitu umjetničku viziju, gdje god da me to odvelo’. Newsweek je njezin odlazak iz matičnog sastava usporedio s onima Beyonce i Justina Timberlakea aludirajući na to kako će ova odluka predstaviti javnosti vrlo uspješnu samostalnu karijeru mlade umjetnice.

Album američke glazbenice kubansko-meksičkog porijekla nastajao je sve samo ne uobičajeno. I pratio je iznenadne uspjehe koji su dolazili jedan za drugim. Mnoštvo pjesama nastalih u prvom dijelu snimanja projekta u završnoj verziji ploče otpale su. Pa i one autora kao što su Ed Sheeran, Sia ili Andrew ‘Pop’ Wansel.  Zašto? ‘Znate, imate samo jednu priliku napraviti debitantski album’, objasnila je Camila razgovarajući za MTV, ‘i u ovom trenutku imam toliko mnogo pjesama u kojima sam strastvena’.”Ploča ‘Camila’ donosi kombinaciju popa s latino ritmovima i utjecajima reggaetona i hip hopa. U svemu tome osjeća se, reći će Ryan Tedder, duh Kube – duh njezina odrastanja, obitelji, starih ljubavi i davnih prijateljstava.

Camila Cabello je na svojemu životnom i profesionalnom putu ‘izgubila neke prijatelje i pronašla svoj glas’, ispisat će New York Times u naslovu razgovora s umjetnicom. I time je istaknuo kako teme balada s ove ploče tematiziraju te svakodnevne gubitke koje nam život donosi i odnosi – ljude i odnose koji su danas savršeni, a već sutra su dijelom naše osobne povijesti. Tada počinju nova propitivanja i traženja, analiziranja i shvaćanja kako su stvarna prijateljstva i stvarne ljubavi iznimno rijetke vrste koje valja čuvati. I zalijevati svakodnevno kako bi sačuvale svoju svježinu. Završnu verziju albuma ‘Camila’ umjetnica je stvarala s kanadskim producentom Frankom Dukesom koji u svojemu profesionalnom radu ima niz zapaženih radova s imenima kao što su Eminem, Frank Ocean, Post Malone, Bebe Rexha, Drake i Kanye West. I koji je modernu hip hop produkciju zaogrnuo latino atmosferom.

‘Valja mi stvoriti prostor za dobre stvari koje se događaju u mom životu’, govori Camila Cabello, ‘ne volim tavoriti u vlastitoj prošlosti’. I zato nam valja zatvarati poglavlja u vlastitim životima. I smjerno kretati se naprijed vođeni vlastitom vizijom. ‘Moćnom vizijom’, istaknut će Charli XCX i Andrew ‘Pop’ Wansel govoreći o radu s junakinjom naše priče. A to i jest glavna poruka albuma ‘Camila’, prve samostalne ploče u karijeri Camile Cabello. Poruka koju je dobro imati na umu kada slijedimo osobnu životnu viziju.

Camila Cabello je tik do vrha ovotjednog Airplay Radio Charta – službene radijske liste stranih singlova koju donose HR2 i Hrvatska diskografska udruga. Domaćim radijskim eterom i dalje vlada Ed Sheeran s različitim verzijama vlastite ‘Perfect’. Na prvome mjestu se – zajedno s Beyonce i Andreom Bocellijem – nalazi peti tjedan u nizu.

Goran Komerički,

radijski producent

‘Želio bih da moja glazba bude poticaj ljudima da se osjećaju dobro u vremenu kada ih tweetovi svakoga jutra podsjećaju na društvenu nepravdu kojima smo okruženi’, podvukao je Miguel u razgovoru za  Entertainment Weekly. No, netko treba postavljati pitanja. A taj netko je umjetnik kojega po senzualnosti skladanoga i izvedenoga vrlo često uspoređuju s Princeom. Zašto? Jer, sugestija požude  vrlina je kojom se mogu pohvaliti stvari iz repertoara Miguela Jontela Pimentela s njegovih albuma. Zato i ritam funka i lascivnost lirskoga izričaja na ploči ‘War & Leisure’ omogućuje to propitivanje intime i sklonost seksualnom opuštanju na način koji će nas odmaknuti od svjesnog.

Pa, premda je svjestan problema ljudskih tragedija na izbjegličkom koridoru našega kontinenta, nepravda u američkoj imigracijskoj politici i zastrašivanja koje je poprimilo razmjere sveopće društvene zaraze, Miguel je svjestan kako stvarna promjena dolazi u odnosu jedan na jedan. I zato se njegovo pitanje ‘hoćemo li djecu učiti mržnji’, izrečenu u završnoj – jasno adresiranoj – pjesmi ‘Now’, stavlja u kontekst hipnotičkoga ritma koji podsjeća kako je tjelesnost jednako važna kao i misaona strana naših osobnosti. Jer omogućuje odmak i eskapizam. A to je i razlog zašto volimo Miguela. Jer dvije strane naših svakodnevnih identiteta drži na okupu. i podsjeća kako smo jednako živi kada mislimo i kada – uživamo.

Na ploči snimanoj u nizu studija Sjedinjenih Država, Kanade i Nizozemske,  Miguel, navodi Consequence of Sound, ‘opisuje modernu ljubav pod pritiskom nepravednih sustava’. I propituje ‘kako se, usred međunarodnih previranja, brinemo jedni za druge’. I kako da, u toj atmosferi, ‘ne samo da sačuvamo naše intimnosti već  da ih i produbljujemo’. Slušanjem glazbe udvoje, recimo. I pločom koja, kako naslovljuje Guardian, ‘briljantnom maštovitošću popa’ omogućuje da – na način Marvina Gayea – privučemo privlačnost u naše dane. I od života stvorimo romansu.

Pa makar i na tren.

Možete li zamisliti bolji zalog romanse od Dueta Eda Sheerana i Beyonce? Postoji li pjesma koja bi nam bolje približila čaroliju prosinca od Simfonije Eda Sheerana i Andreje Bocellija? Koji je bolji soundtrack čvrstoga ljubavnog zagrljaja ove zime od pjesme ‘Perfect’? Tog budućeg klasika youtube filmova s vjenčanja pronašli smo na prvome mjestu Airplay Radio Charta, top liste HR2 i Hrvatske diskografske udruge, taman na vrijeme da Božić dočeka na vrhu službene radijske liste u Hrvatskoj.

Želimo da toplina perfektne ljubavne pjesme bude i okrilje toplih poljubaca ispod imele. Mahnite zato svima koje volite i tu su onkraj vas pa im streamajte radijski broj jedan. Ili, ako su se tko-zna-zašto zagubili po putu, dozovite ih linkom pjesme na fejsu/whatsappu/viberu/esesmesu.

Tko zna čemu će sve ta blagost kantautorova rukopisa svjedočiti.

Goran Komerički,

radijski producent

I onda spoznajemo: Foo Fighters su ovdje. Prophets of Rage su se ukazali. Anastacia se vratila. Action Bronson se upristojio. Ringo Starr nam se ponudio. LCD Soundsystem opet postoje. Demi Lovato viri iza ugla. Jacknife Lee se uhvatio Killersa. A Fergie nastavlja gdje je stala prije više od desetljeća.

Dakle? Sezona za poželjeti. I vrijeme stvoreno za istraživanje svega onoga što nova i aktualna produkcija glazbe dovodi u naš džep. Ili zaslon. A onda u tom sveizboru valja odlučiti se za ponešto po volji. I možda osluhnuti što stručna javnost veli na nove dosege studijskih i heroja sa svjetskih pozornica.

Foo Fighters, recimo, dočekani su s oprezom i u raskoraku: nije to ono što Dave i društvo mogu. Okej, vitalni su, ispisat će Guardian, i pokazuju svježinu. Međutim, novi album isuviše je jednostavan za rock veterane, zbori magazin Q. Otvoreno pokazuju utjecaje velikana kao što su Pink Floyd, Led Zeppelin i The Beatles, analizira New York Times. Rolling Stone, s druge strane, zaključuje kako je ‘Concrete and Gold’ glazbeno i emotivno najizbalansiraniji album grupe do sada. Bučan, svakako, jest. I zaokružen, dodali bismo. Nakanom i umjetničkim pristupom. I s dozama koje pokazuju spremnost na suradnju: Beats 1 je prenio kako je Dave Grohl otkrio da je ulogu tajnog pratećeg vokala na ploči namijenio Justinu Timberlakeu.

Prophets of Rage, s druge strane, tajni nemaju. Njihova odluka je jasna: radimo ne samo iz ljubavi prema glazbi već i sa željom da mijenjamo svijet. Precizno i ogoljeno. I zato su stvorili umjetnički set jake društvene konotacije i energije koja pršti. I album nazvali ‘Unfuck the World’. Baš kako i pristoji svijetu kojega je revolucija razmjene informacija učinila nesigurnim i, katkada vam se čini, degutantno čudnim. No, napisat će ‘Consequence of Sound’, album jest glasan i neuredan no je li to dovoljno kako bismo uspješno povezali umjetnost s revolucionarnim idejama? ‘Promijeniti svijet glazbom je 2017. godine vrlo zahtjevan posao’, dodaje internetsko glazbeno glasilo, ‘i mi možemo samo zamišljati kako će djelovanje na rock sceni uspjeti utjecati na promjenu režima u svijetu’.

Mijenjati svijet glazbom, međutim, možete na različite načine. Recimo, ustrajnim i kontinuiranjem zalaganjem za korištenjem prirodnih izvora energije i ladanjskog načina života. A ako nas pitate, jedan od najpopularnijih predvodnika glazbene generacije zelenih revolucionara – pri čemu tu sintagmu valja uzeti vrlo uvjetno – jest Jack Johnson. Album ‘All The Light Above It Too’ ploča je šarma i dobrodušja. Radi se o kolekciji pjesama koja će vas ostaviti da lebdite uz spoznaju da je svijet lijepo mjesto koje, međutim, može biti još bolje, ležernije i – metaforički i doslovno – zelenije. I kreativnije, jednako tako. U glazbenom smislu, to vam je kao da prizivate Paula Simona i Vampire Weekend pa posložite kombinaciju na kantautorski način ekološki osviještenoga Jasona Mraza.

Zazelenili se u duši ili zacrvenili na javi pjevajući iz sve snage ‘Disco Tits’ za šetnje po kiši ovih dana, tek znajte da nas mnoštvo savršenih iznenađenja čeka sljedećih tjedana i mjeseci. Takvo je vrijeme, naime. Perjanice britanskoga žutila – dnevnici Mirror i The Sun – na temelju žvrljanja po Instagramu najavljuju moguću suradnju Rihanne i Beyonce. I još! Hurts, Miley Cyrus, Dolly Parton i Barns Courtney najavljuju se za sljedeći tjedan. Nas, pak, znatiželja nagoni da dočekamo što nam to Wolf Alice donose sa sobom na skorašnjoj ploči ‘Visions of a Life’, iščekujemo utopijsku Bjork, otkrivamo tko su to Superorganism i što sve mogu Billie Ellish i Maisie Peters.

Za to vrijeme, jesen hrvatskoga radijskoga etera u prvi plan stavlja provjerena imena. Calvina Harrisa, Georgea Michaela, U2, Pink i Taylor Swift. Pjesma ‘Feels’ predvodi najemitiranije treći tjedan u nizu, posthumni George Michael najviše skače na ARC 100, a U2 odmah po objavio postaju hot airplay domaće radijske rotacije. Singl ‘Look What You Made Me Do’ već je među deset, a Pink među pet Airplay Radio Charta – liste HR2 i Hrvatske diskografske udruge. Plasman singlova među odabranima potvrđuje nam kako domaći radijski eter najbolje prihvaća umjetnike duljeg staža na glazbenoj sceni.

No, to je već tema za jedan od slijedećih tjedana. Onome koji će doći s nastavkom umjetničke jeseni. I ponudom novih glazbenih plodova.

Goran Komerički
radijski producent

‘Novi album JAY-Z-ja donosi njegovu ispriku Beyonce’, pisalo je u jednome od naših tweetova prošlog petka. I nismo bili jedini koji smo to učinili putem Twittera. Izlazak ploče jednoga od najprodavanijih izvođača suvremene popularne glazbe u povijesti – prema službenim podacima, hip hop biznismen prodao je više od 100 milijuna albuma širom svijeta – izazvao je najveći interes na društvenim mrežama još od prošlogodišnje ploče njegove supruge.

I to nisu jedine poveznice koje vežu ‘Lemonade’ i ‘4:44′. Ima ih podosta.

Billboard ih je, recimo, pronašao u uvodnoj ‘Kill Jay Z’ s referencom na skandal iz lifta u kojemu je svojedobno sudjelovala Solange Knowles. I naslovnoj temi ‘4:44′ koja je direktan odgovor na Beyoncein singl ‘Sorry’. Jednako kao i u temi ‘Family Feud’ u kojoj gospođa Knowles-Carter i sudjeluje.

I zato se prvi studijski rad JAY-Z-ja u četiri godine i prvi album koji je snimio surađujući sa samo jednim producentom – čikaškom super cijenjenom glavom No I.D.-jem – doima kao ispovjedno djelo ispunjeno životnošću, suočavanjem s greškama iz prošlosti, familijarnom situacijom, međugeneracijskim sukobima u hip-hopu,  Kanye Westom, svojim statusom i promjenama kroz koje prolazi ili će proći. Britanski The Telegraph će reći kako se radio o ‘jednom od najzrelijih albuma u povijesti’, a Rolling Stone podvući kako je ova ‘oda privatnom partnerstvu i obitelji primjer kako ranjivost može stvoriti istinski izvrsnu umjetnost’.

Naziv albuma je također osoban. Pjesma ‘4:44′ je svoje ime dobila, jer je napisana odmah pop reperovu buđenju, u 4:44 ujutro.  Za ovu stvar je JAY-Z u intervjuu za iHeartRadio rekao kako je ‘snažna pjesma’ i, citiramo, ‘jedna od najboljih koje sam napisao’. Producent No I.D. je, tražeći inspiraciju za rad s JAY-Z-jem, preslušavao njegov ‘Blueprint’, jednako kao i radove Marvina Gayea, Ushera i Kanye Westa. Na taj način je pokušavao, kako je istaknuo, izbjeći greške koje je radio na svojim ranijim produkcijama. I tek tada je pristao sudjelovati u ploči koju su, svojim gostovanjem, obogatili Frank Ocean, Damian Marley, Beyonce, Kim Burrell, The-Dream, kći Blue Ivy i reperova majka Gloria Carter. Od semplova i pjesama koje su korištene vrijedi izdvojiti radove koje rukopisom i izvedbom potpisuju Stevie Wonder, Donny Hathaway, Nina Simone i Randy Newman.

‘Preslušao sam album ‘4:44′ dobrih petnaest puta otkada je objavljen’, napisao je na Twitteru Shea Serrano, autor djela ‘The Rap Year Book’, ‘i mogu s punim uvjerenjem reći kako je fenomenalan’. Stoga i preporuka Airplay Radio Charta glasi: preslušati kolekciju JAY-Z-ja petnaest puta odmah i u slijedećih 444 preslušavanja uživati.

I prepoznavati životne lekcije koje ‘4:44′ sa sobom nosi.

Radijske lekcije, pak, na vidjelo donose ono što će britanski Guardian nazvati rušenjem glazbenih jezičnih barijera u svijetu – ‘Despacito’ sakuplja brojke gledanosti na YouTubeu i emitiranja u programima radijskih stanica širom svijeta. Hrvatska pritom potvrđuje pravilo. Četvrti tjedan zaredom singl Luisa Fonsija predvodi izvještaj Airplay Radio Charta, koji donose HR2 i Hrvatska diskografska udruga. S čvrstom tendencijom da na vrhu i ostane tijekom ovih ljetnih tjedana i mjeseci.

Goran Komerički
radijski producent

‘Antologija’ Marka Perkovića Thompsona ponovo je najprodavanije domaće izdanje. Na drugom mjestu je kompilacija diskografske kuće Scardona ’40 najvećih klapskih hitova’, dok je treći album ‘Best of: 30 godina’ Tomislava Bralića i klape Intrade.

Top-listu prodaje Hrvatska diskografska udruga donosi svakog tjedna na osnovu podataka o prodaji prikupljenih sa 164 prodajna mjesta iz cijele zemlje.

Više o najprodavanijim izdanjima pronađite na stranici: https://www.top-lista.hr/www/tots/

Na drugom mjestu našlo se izdanje ‘The Best Of…30 godina’ Tomislava Bralića i Klape Intrade, dok je treća još jedna kompilacija u izdanju diskografske kuće Scardona ’40 najvećih klapskih hitova’.

Najprodavanije strano izdanje i ujedno najviši ulaz na listu je ‘I still do’ Erica Claptona, na drugom je ‘Fallen angels’  Boba Dylana, dok je na trećem prošlotjedni broj jedan Beyonce i ‘Lemonade’.

Više o najprodavanijim izdanjima pronađite na stranici: https://www.top-lista.hr/www/tots/