Kada je objavljen album ‘Scorpion’, znalo se da će “Michael Jackson svjetskoga streaminga”, kako ga je nazvao Zane Lowe s globalnog radija Beats 1, postati svevremenskim podsjetnikom na aktualno glazbeno desetljeće i godinu nogometa. Jer, njegova popularnost posljednjih godina prerasta granicu žanra i obuhvaća suvremenu popularnu glazbu u cjelini. Podaci o iznimnom broju radijskih emitiranja, broju uvrštenja na set liste DJ-ja, brojke pregleda videospotova i traženost njegovih koncertnih nastupa toliki su da samo čekamo nove dokaze popularnosti. Uostalom, Beatlese je prije dva tjedna skinuo s trona. I to u trenucima kada je sa sedam singlova istovremeno, dospio među prvih deset na američkoj listi Hot 100. Aktualni hit-singl ‘In My Feelings’ nalazi se na prvome mjestu globalnoga internetskoga streaminga deveti dan zaredom, objavljuje Apple Music. Sam sebe skida s vrha liste singlova u Americi, dojavljuje Billboard. Zauzima vrh britanske liste singlova, ponosno će Official Charts Company. Prvi je na listi streaminga u Hrvatskoj, prijavljuje Deezer. Dovoljno? A to je samo vrh podataka u dobu  vladavine informacija.

Dvostruki album ‘Scorpion’ donosi dvije strane Drakeove osobnosti. I glazbene i karakterne. Izričajno gledano, A strana većma pripada hip hopu, a B strana odiše R&B-jem i izričajem pop glazbe. Evolucijski gledano, ako ste pratili njegovu pojavnost u protekla gotovo dva desetljeća, mogli ste zapaziti da je spiker alternativne hip hop introspekcije s vremenom prerastao u zvijezdu melodioznog hip hopa. S istim uranjanjem u vlastite probleme i tome pripadajućom analizom vlastitih frustracija. Bez obzira jesu li one potaknute industrijom zabave ili privatnim ljubavnim iskustvima. Osobne ispovijedi toga tipa, vrijedno je istaknuti, uvijek su sobom nosile ono ljudsko i intimistički univerzalno. Slušatelji diljem svijeta – različitih kultura i različitih naslijeđa – u Drakeovim emotivnim razmatranjima nalazili su misli bliske sebi samima i svojim iskustvima. A ta doza prepoznavanja ga je – baš poput stihova u svesvjetskom hitu ‘God’s Plan’ – smještala na klupske podije i uvrstila među omiljene izvođače u različitih generacija ljubitelja glazbe – od tinejdžera i studenata do ljudi srednjih godina. Ploča ‘Scorpion’ u tom smislu može vas intrigirati na različite načine i biti vašim suputnikom ovisno o glazbenom raspoloženju. I onda kada zaželite R&B buđenje i pjevnu melodioznost jutarnjih rituala. I tada kada vam je potreban glazbeni suputnik za miljenje prometnicama ili šetnju po gradskim kvartovima.

Album ‘Scorpion’ odlikuje elegantna produkcija i prepoznatljivost izričaja. Na njemu sudjeluju izvođači kao što su JAY-Z, Nicki Minaj, Ty Dolla $ign i Future, a među supotpisnicima produkcije nalaze se Boi-1da, DJ Premier, No I.D. i T-Minus. Posebnu zanimljivost privlači i činjenica kako je Drake oko refrena neobjavljene pjesme Michaela Jacksona pisao vlastitu stvar i stavio je među dvadeset i pet pjesama na ovoj ploči. Magazin Pitchfork će, međutim, izraziti kako je – i pored raskošnog zvuka – moguće uočiti nedostatak koji prati rukopis globalne zvijezde. ‘Nije da Drake treba biti poput svjetionika moralne jasnoće, ali ovogodišnja saga o očinstvu otkrila je kako ga to nije učinilo odraslijim i mudrijim’, ističe magazin. Uz dodatak kako  danas – isto kao i prije sedam godina – od njega ‘dobivate isti tip izričaja: tjeskobni, sračunati i opsesivno opterećen vlastitim likom u ogledalu, onaj lik sa zlatnim uhom i sklonošću strašnim buntovnicima’.

Kako bilo, nered vlastitih misli na ploči ‘Scorpion’ optočen je, naglašava Hollywood Reporter, ‘zanimljivom zvučnom produkcijom niskih frekvencija i baroknih egzistencijalnih loopova’. S tom baroknošću Drake će i nadalje osvajati svoje obožavatelje i slušatelje diljem svijeta. Pa i u Hrvatskoj. Deezer je, naime, dostavio podatak kako su se, po izlasku albuma ‘Scorpion’, dvadeset i tri pjesme s ove ploče našle među sto najstreamanijih pjesama u našoj zemlji.

Svi ovi podaci, zaključno s ovim posljednjim, ispisuju poziv selektorima glazbenih programa radijskih stanica da se probude iz usnulosti praćenja svjetskih glazbenih trendova. Jer, vidite, Drake i njegov opus vrlo stidljivo se pojavljuju u domaćim radijskim programima. Njegove singlove zalud ćete tražiti na listi najemitiranijih pjesama u zemlji. I to je činjenica u kojoj možemo prepoznavati pristup radijskoga etera aktualnoj glazbenoj sceni.

Najemitiraniji strani singl u Hrvatskoj po jedanaesti puta zaredom je pjesma ‘One Kiss’ u izvođenju Calvina Harrisa i Due Lipe, a najveće skokove na ovotjednom Airplay Radio Chartu – listi koju donose HR2 i Hrvatska diskografska udruga – ostvarili su Jay Jones & Mabel feat. Rich the Kid sa svojom ‘Ring Ring’ i službena pjesma Svjetskog prvenstva u Rusiji, singl ‘Live it up’ koji izvode Nicky Jam feat. Will Smith & Era Istrefi.

Goran Komerički,

radijski producent

Poslušajte na  

Foto: Young Money Entertainment

Pogled na četvrti album ‘High as Hope’ odmaknut će nas od onoga što se nazivalo ‘dubokom, najtamnijom boli koju možete zamisliti, tamom nakon koje dolazi sveopća zabava na koju su svi pozvani’. Umjesto toga, britanska autorica i pjevačica danas odabire mirniju Florence – ženu željne ljubavi i općeg prihvaćanja. Ona će svoje stvaralaštvo rado nazvati ‘vlastitim usudom istine’ i objasniti kako u svojoj ispovijedi može potražiti one teme i one stvari koje prije nije mogla činiti ili prepoznati. I u tim stvarima – koliko intimnima u pjesmi ‘Grace’, toliko i univerzalnima u temi ‘Big God’ – Florence & the Machine, međutim, zvuče jednako uzvišeno, ženstveno i sa snažnom dozom sentimenta kakvoga smo susretali na prijašnjim njihovim pločama. Ipak, violine su sada smirenije, a atmosfera staloženija. Poput našega mirenja sa samima sobom. Ili težnje za oprostom zbog onoga što smo činili nekada ranije.

Britanski Independent napisat će kako album ‘High as Hope’ za Florence Welch predstavlja novo otvaranje i novo povjerenje, a sama glazbenica u nizu istupa za svjetske medije naglašava kako je svoju ranjivost postavila na novu kreativnu razinu. S pjesmama koje će pokazati, izjavila je za Rolling Stone, kako je ‘umirujuće biti slomljena srca’. A tom slomljenom srcu Florence Welch valja podariti nježni zagrljaj. I odvesti je iz okrilja osobnih bitaka koje je sama sa sobom vodila svih ovih godina.

Radijski zagrljaji u Hrvatskoj posljednjih tjedana pokazuju kako se singlovi ljetne atmosfere iz ranijih godina vraćaju u playliste učestalosti. Nova sezona ponudila je isto tako puno posve novih pjesama koje će osvježavati slijedeće mjesece, a među njima i dalje najbolje stoji single koji potpisuju Calvin Harris i Dua Lipa. Singl ‘One KIss’ se osmi tjedan u nizu nalazi na prvome mjestu Airplay Radio Charta – službene radijske liste koju vam svakoga tjedna donose HR2 i Hrvatska diskografska udruga.

Goran Komerički,
radijski producent

Poslušajte na

Suosjećanje i empatiju na novome albumu Kanye Westa pronalazimo u završnoj temi „Violent Crimes“, a prije toga svjedočimo razmatranju unutarnjih doživljaja i refleksija njega samoga o svojim slabostima i vrlinama, nedoumicama i nakanama. S dozom opravdavanja za postupke iz bliže i dalje prošlosti. I iznošenja stavova o tome gdje je, zašto i kako pronašao samoga sebe ili misao koju je tako nehajno podijelio s javnošću putem Twittera ili gdjekojeg javnoga istupa. Ti javni istupi u pravilu su izazivali kotroverze i lavinu javnih reakcija. I dokazivali kako je, istaknut će Phat Phillie, Kanye West živi dokaz tvrdnje koliko je tanka granica između genijalnosti i ludila.

Album „Ye“ je nešto poput dnevnika o Westovu stanju uma. U njegove dvadeset i tri minute – što ga čini bližim EP izdanju doli formatu albuma – pronalazimo otvorena razmatranja i komentare o mentalnom zdravlju, strahovima, nadama, obiteljskoj situaciji i svemu onome što se oko Kanyea Westa zbivalo u posljednjih godinu dana. Od dijagnosticiranja bipolarnog poremećaja do začudnih komentara o ropstvu kao slobodnom izboru ili koketiranja s pozitivnim pogledom na stavove Donalda Trumpa. Ovo posljednje je, čini se, utjecalo i na činjenicu da je ono što smo dobili pod nazivom nove ploče američkoga repera i „najveće rock zvijezde današnjega doba“ samo prerađena i izmijenjena verzija njegova originalnog rada. Jer, nakon burnih reakcija i javne debate unutar kojih se pronalazilo mnogo toga zajedničkog u pojavnosti i osobnosti hip-hop ikone i predsjednika Sjedinjenih Država, osjetljivo umjetničko biće poput Kanyea Westa osjetilo se ponukanim dorađivati i nanovo objašnjavati svoje prethodne istupe. U konačnici, taj perfekcionistički zanos donio nam je ono što će Guardian nazvati „pločom sa snažnijim fokusom negoli su to bili prethodnici“ iz njegove radionice. I još! Album „Ye“ donio je trenutke traženja oprosta i shvaćanja kako se o damama valja brinuti, a ne bezočno ih osvajati.

Sama činjenica kako je premijerno preslušavanje albuma „Ye“ održano uz ogromnu lomaču, zapaljenu na ranču u Wyomingu, donijet će sa sobom mnoštvo konotacija. I misli poput one komičara Chrisa Rocka koji će istaknuti kako je „hip-hop prva umjetnička forma slobodnoga crnog čovjeka“ i da „nitko nije bolje iskoristio prednost umjetničke i svake druge slobode od Kanyea Westa“. Razloga za takvu vrstu „listening partyja“ bilo je mnogo: od činjenice kako je Kanye pjesme stvarao izolirajući se upravo u Wyomingu do preispitivanja društvenih vrijednosti koje je i sam umjetnik stavio pod povećalo nizom svojih tweetova.

Glazbeno gledano, pak, „Ye“ donosi inovativan rukopis kakav očekujete od supruga Kim Kardashian i čovjeka koji je mijenjao smjerove hip-hopa. Njegovi semplovi zalaze duboko u glazbenu povijest soula i gospela, a takva vrsta citatnosti otvara svjetove ljudi koje će njegovi štovatelji otkrivati i analizirati. Poput naslijeđa zaboravljenog glazbenika i producenta šezdesetih Tradea Martina ili rada Edwina Hawkinsa, jednoga od utemeljitelja zvuka modernog gospela. I zato će pjesme poput „No Mistakes“ ili „Ghost Town“ omogućiti širenje glazbenih vidika na način kakav rjeđe susrećemo u vrhu glazbenoga mainstreama.

„Mrzim biti dvostruka ličnost – to je fantastično“, riječi su koje na naslovnici albuma „Ye“ stoje utkane u ljepotu krajolika Wyominga. I to je najbolja asocijacija i putokaz koji će vas povesti na kratko putovanje krajolicima Kanyeove osobnosti. Naslov albuma „Ye“, zapravo je kratica imena Kanye, ali ima i svoju duhovnu konotaciju. Jer, reći će umjetnik, „vjerujem da je riječ ‘ye’ najzastupljenija u Bibliji“ i objašnjava kako „album raspravlja o refleksijama našeg dobrog ili našeg lošeg, naših zbunjenosti i svega onoga što nas čini ljudima kakvi jesmo u našoj jedinstvenosti“.

A Kanye West je samo potvrda te jedinstvenosti u novome dobu, dobu sebičnosti. Jer, što li drugo dokazuju objave na Fejsu i selfieji na Instagramu doli da se mnogi od nas – baš poput Kanye Westa – većma bave samima sobom i svojom poželjnom slikom u očima drugih.

Slika Airplay Radio Charta – službene liste stranih singlova koju donose HR2 i Hrvatska diskografska udruga – govori kako na vrhu liste nalazimo singl „One Kiss“ koji potpisuju Calvin Harris i Dua Lipa, jednu od onih pjesama koja će nas pratiti ovoga ljeta.

Goran Komerički,
radijski producent

Taj umjetnički komentar o kojemu zbori kompletna medijska scena zove se ‘This Is America’, a njegov video predstavlja  jedan od onih stupova koji obilježavaju popularnu kulturu trenutka. Ali i daleko više. Pokazuje kako je poruka lansirana putem pop pjesme – ma kojega žanra ona bila – postala prevažnom u sukreiranju javnog mnijenja. I kako se umjetnošću može utjecati na očuvanje sustava vrijednosti. Nova stvar Childisha Gambina izraziti je doprinos javnoj diskusiji o Zakonu o nošenju oružja i jasna izjava vezana uz nasilje i status crnoga čovjeka u Americi.  Radi se o videospotu, podvući će The Atlantic, ‘o kojemu se najviše govori u recentnom dobu’ američke kulture.

I to je snaga glazbe danas. I umjetnika kao što je Childish Gambino.

Janelle Monae je, s druge strane, poput heroine modernoga doba. Umjetničke heroine koja se kreće na razmeđi borca za prava marginaliziranih, predvodnice pokreta koji slavi snagu žene, istraživačice vlastite seksualnosti i rodonačelnice rodne ravnopravnosti u okruženju popularne kulture. Njezin diskurs je zahtjevan, a njezina simbolika je višeznačna. I premda baštini tradicije prošlosti, njezin stav odaje umjetnicu koja smatra kako budućnosti valja dati priliku da razigra sve one ljepote koje bi društvo učinilo ljubaznijim i dalekim od svih pokušaja represivne kontrole. I to bez obzira radi li se o kontroli na razini tehnološke ili onoj na razini društvene svijesti. Zahtjevno zvuči? Jednako slojevito kao i album ‘Dirty Computer’, ploča Janelle Monae koja je jednako onoliko ambiciozna koliko i fluidna u svojemu zvuku, tempu i atmosferi.

Kompleksnost albuma ‘Dirty Computer’ iznimna je i sustiže vas na svakom koraku i sa svakom riječju i svakim tonom njegova slušanja. Njegova citatnost i njegovi utjecaji zahvaćaju niz kulturnih razina, povijesnih spisa, umjetničkih djela, svakodnevnih iskustava i govora zabilježenih u javnosti. Konotacije koje donosi tiču se jednako uvjeta života Afroamerikanaca u suvremenom društvu i ravnopravnosti žena u svim domenama života današnjice, koliko i ranjivosti svih ljudi na svijetu danas. Od Knjige postanka i Šeherezade do Baracka Obame i Quincyja Jonesa, od magazina GQ do postava Nacionalnog muzeja Afroameričke povijesti i kulture u Washingtonu, od djela ‘Vagina: New Biography’ američke liberalno-progresivne spisateljice Naomi Wol do vulgarno-elegantne kaligrafije Sun Ping – sve to čini inspiraciju jednoga od najcjenjenijih albuma u ovoj godini.

Album ‘Dirty Computer’ konceptualno je djelo i pokazuje, napisat će AllMusic, kako ‘umjetnost otpora i pop glazba nisu međusobno isključivi’. Janelle Monae se bavi ‘prijetnjama njezinim pravima koja ima kao žena, kao crna žena, kao seksualno oslobođena žena i kao kći roditelja koji su bili potlačeni desetljećima’. ‘Htjela sam poduprijeti crne žene i one koji su bili ‘drugi’ i marginalizirani u društvu, a to je važnije od neugodnosti koje bih imala zbog svojega istupa’, reći će i istaknuti kako u ovome američkom društvu ima hrabrih ljudi. I u opisu pjesme ‘Don’t Judge Me’ naznačiti kako ‘postoji razlika između onoga što Amerika govori o slobodi i onoga što aktivno čini meni i mojoj braći i sestrama’. I tu leži jedna od povezanosti protestnoga rada Janelle Monae i Childisha Gambina.

Umjetnost i angažman snagu svojega glazbenog heroizma pokazuju brojkama. Jer, singl ‘This Is America’ debitirao je na prvome mjestu liste Hot 100 što je podatak kojme se u povijesti može pohvaliti tek trideset i jedna pjesma. Podaci streaming servisa Apple Music pokazuju kako se stvar Childisha Gambina danima najviše streama u cijelome svijetu. Brojka od blizu 136 milijuna pregleda na službenom kanalu YouTubea u svega deset dana, pokazuje kako je dalek doseg njezine poruke. Ma kako alternativna se činila generacijama koje su u nultima glazbu promatrale kao utočište hedonizma i sveopće opuštenosti.

Onakve opuštenosti kakvu će nam, primjerice, servirati Jax Jones i Ina Wroldsen u pjesmi s prvoga mjesta službene liste radijske rotacije u Hrvatskoj, koju donose HR2 i Hrvatska diskografska udruga. Singl ‘Breathe’ doziva ljeto i na vrhu Airplay Radio Charta našao se po četvrti puta.

Goran Komerički,

radijski producent

Istraživanje o navikama slušanja glazbe je u Hrvatskoj provedeno po prvi puta i ono predstavlja izvanredan alat za razumijevanje potreba ljudi u doba kada je prisutnost glazbe i umjetnika glazbe u svakodnevici veća negoli ikada. I kada su audio sadržaji neprenosiviji do sada i s nama su – u rukama, ušima, mobitelima i uređajima – u svakoj sekundi. I zato je vrlo značajan podatak kako trećina ljudi tu blagodat modernog života koristi blisko navikama stanovnika razvijenih zemalja zapadnog kulturnog kruga. Gotovo trideset i četiri posto ispitanika, naime, izjavilo je kako glazbu sluša četiri ili više sati dnevno. To je još uvijek puno manje od prosječnog stanovnika Sjedinjenih Država – gdje se skala zaustavlja na šest sati dnevno – ali je ohrabrujuće, kako za stil života tako i za glazbenu industriju u cjelini.

Najvažnija platforma za otkrivanje nove glazbe u Hrvatskoj je radio, a radijske i internetske platforme najvažnije su u ukupnom slušanju pjesama svjetskih i domaćih izvođača. U ovom potonjem također prednjači radio kojemu je – i nakon promjena koje posljednjih godina u centar interesa sve više dovodi govorne sadržaje i podcaste različitih vrsta – glazba najvažniji dio na kojemu može graditi slušanost i ukupnu utjecajnost u društvu. No, glazba se danas sluša i traži na različitim platformama od kojih će domaći čovjek pored radija prvo koristiti YouTube, a potom aplikacije na mobilnim telefonima kako bi putem njih dolazili do svojega Eda Sheerana ili tražene Mije Dimšić. Mlađi ljudi češće borave na društvenim mrežama, putem kojih vole otkrivati novu glazbu i preporučivati je drugima. Tako će fotka na Instagramu, poruka na Twitteru, post na Facebooku ili grupa na Viberu ili WhatsAppu biti privlačnom platformom za razmjenu znanja o pjesmama koje su se, evo, upravo pojavile na glazbenom obzoru.

Jeste li prepoznali koliko je udobno otkrivati glazbu na radiju, potražiti je na Spotifyju ili spremati na playliste streaming servisa pa slušati što vas je volja – iz daleke prošlosti ili nešto posve novo, svejedno – u bilo kojem trenutku dana ili noći? Streaming servisi daju nam upravo takvu mogućnost, da si ugodimo glazbu na romantičnoj večeri s curom ili dečkom, odaberemo je za jogging ili za šetnju sa slušalicama na ušima. To je, međutim, stvar gdje u Hrvatskoj ponajviše zapinjemo. Pa tako umjesto udobnog naslonjača odabiremo drvenu stolicu koja, dakle, s vremena na vrijeme može žuljati. Jer, kako drugačije objasniti da dvije trećine ljudi radije skida glazbu s YouTubea ili putem torrenta da bi je kasnije slušala ili posjedovala? Ako nas pitate, to je samo gubljenje vremena i bespotrebne energije. Jer, sve je dostupno off i online i proces skidanja pjesama posve je suvišan kada jednim klikom možemo odabrati Beatlese ili Drakea da nas razonode u svakom trenutku.

No, Ispitivanje o navikama slušanja glazbe u Hrvatskoj pokazalo je kako ljudi u našoj zemlji nisu dovoljno upoznati s ponudom legalnih servisa za slušanje glazbe i kako velika većina ljudi koristi stranice poput YouTubea gdje se glazba može slušati besplatno. Ali i trošiti više podatkovnoga prometa. Ono što je, međutim, vrijedno za znati jest to da ljudi u našoj zemlji većinski smatraju kako bi – premda će istaknuti da bi umjetnici trebali biti plaćeni za svoja djela – uživanje u glazbi trebalo biti potpuno besplatno. Princip da se za svakodnevno uživanje u glazbi izdvoji četrdeset ili šezdeset kuna mjesečno čini se bespotrebnim ili manje privlačnim od plaćanja jedne runde piva mjesečno.

Pa, dakle, što možemo prepoznati pri čitanju navika o slušanju glazbe u Hrvatskoj? Da nam je glazba prevažna i da trebamo naučiti kako je što jednostavnije slušati. I da je prostora za napredak glazbene industrije – pa onda i uvjeta rada i kreiranja naših glazbenika – iznimno mnogo. Jer, u zemlji u kojoj 95 posto ljudi glazbu smatra važnom, a svega šesnaest posto ih koristi najjednostavniji način njena korištenja, smjer senzibiliziranja i edukacije jasan je. Jednako kao što je jasna i poruka radijskoj industriji: više nove glazbe, domaće i svjetske, garantira veću atraktivnost i prosječnu slušanost vašega radijskog programa.

Novi Airplay radio chart pronađite na linku:
https://www.top-lista.hr/www/airplay-radio-chart-top40-17-tjedan-30-04-2018/

Goran Komerički,
radijski producent

Informacije koje prate svijet popularne glazbe sve više ulaze u domene naših svakodnevnih navika. I mijenjaju naše živote. To je činjenica koju nam valja osvijestiti u tjednu Dana prodavaonica ploča. Jer, glazba je svuda i svugdje, prenosiva je i utječe na naše dane i naše doživljaje više negoli mislimo ili smo toga, zapravo, svjesni. „Glazba je moć, znate? Ona mijenja cjelokupno raspoloženje i cjelokupno iskustvo“, reći će Kali Uchis u razgovoru za Vulture i dodati kako je za nju glazba uvijek bila savršen bijeg od stvarnosti: „Staviš slušalice na uši i odmah si u drugome svijetu.“

Jeste li se okušali u tom terapeutskom iskustvu koje pjesme, ma kojeg žanra bile, sa sobom donose? U doba eklektičnog pristupa stvaranju i slušanju glazbe, takav pristup još više dolazi do izražaja. Jer danas ne tražimo samo Willieja Nelsona ili isključivo buku punka ili jedino elektroniku da bi nas navela na mašte, sanje i misaona lutanja. Solaža na gitari ima jednaku snagu kao i trag afro tradicije u ritmu pjesme za bijeg od obaveza koje nas stižu.

I zato je primjer Kali Uchis odlična ilustracija slikovnice našega glazbenog doba.

„Ja nisam Barbika, ja sam samo multidimenzionalno ljudsko biće koje voli stvarati“, rekla je Kali Uchis opisujući mantru koja će je voditi u godinama minglanja po umjetničkoj sceni. U svijetu u kojemu, podvlači Vulture, glazbena industrija traži jednodimenzionalni pop uspjeh – Kali Uchis je, piše Pitchfork, nova gravitacijska sila popa. Njezin album „Isolation“, progovara Consequence of Sound, zaslužuje mjesto u panteonu plesnoga popa i neo soula.

Ako ste propustili ranije upoznati se sa stvaralaštvom Kali Uchis i tako upamtiti njezino ime, ne sudite strogo prema sebi. Jer, kolumbijska kantautorica objavila je tek jedan album i ima dvije nominacije za Grammy. Ipak, njezina prva samostalna kolekcija doima se poput doktorskoga rada glazbenice s desetljećima iskustva u različitim žanrovima suvremenosti. „Isolation“ donosi, istaknut će New Musical Express, „radost svjedočenja njezina kretanja iz žanra u žanr na način da osjećamo kako svaki od njih u potpunosti posjeduje“. I opčinjena je njima. Jer, kako drugačije objasniti da se Kali Uchis jednako udobno osjeća u ritmovima raggeatona, kao i u zvukovima neo soula, ritmovima housea, bossa nove, funka, hip-hopa ili R&B-ja?

Kali Uchis je u svojemu odrastanju slušala sve stvari koje su joj došle pod ruku. I to najčešće na slučajan način. Njezin otac je upravljao kompleksima apartmana i često je donosio cijele glazbene kolekcije koje bi gosti ostavljali. A to je, za djevojku s manjkom novca, bila prava prilika za uzbudljivo putovanje glazbenim krajolicima. „Voljela sam ući u CD shopove sa slušalicama na ušima i slušati sve te albume. Pregledavala bih naslovnice i kasnije uživala u glazbi kod kuće. Tražila sam najrazličitije vrste nadahnuća“, ističe Kali Uchis.

Naše vlastite inspiracije možemo potaknuti posjetom glazbenom dućanu već ove subote. I iskreno uživati u onome što nam svjetska scena donosi. Pa bilo to akustično poput benda I’m With Her ili u kombinaciji jazza, neo soula i R&B-ja na način kako to čini Meshell Ndegeocello. Svejedno je doziva li hipnozu klupskoga partyja na ploči dua Sofi Tukker ili širi horizonte countryja poput Kacey Musgraves. Ili možda priča život u ritmu hip-hopa Cardi B odnosno alternativnog rock miljea grupe Manic Street Preachers.  Svaki od albuma i svaki od žanrova donosi svoju energiju, svoju maštu i svoj libido. Važno je samo da nam obogati svakodnevicu. Ili, na onaj terapeutski način, učini sigurnijima u trenucima kada tražimo povratak samome sebi ili svoje novo ja.

Tada će nam postati i jasnije kako se moglo dogoditi da Kendrick Lamar – zahvaljujući prošlogodišnjem albumu „DAMN“ – postane prvim dobitnikom Pulitzera izvan klasike i jazza. I zašto su Daniel Ek i Martin Lorenzon, osnivači Spotifyja, ušli u krug najbogatijih poslovnih ljudi Švedske. Jer su dopustili da ih glazba vodi i sukreira njihova buđenja i njihova popodneva. I stoga što – u vremenu koje dozvoljava dokolicu više negoli ikada – glazba čini važan dio života svakoga od nas.

Uz novi broj jedan Airplay Radio Charta – house pop pjesmu „Breathe“ koju izvode Jax Jones i Ina Wroldsen – želimo vam da udahnete glazbu.

Sretan vam Dan prodavaonica ploča.

Goran Komerički,
radijski producent

Dua Lipa – djevojka koja je u kratkom vremenu postala omiljenim mjestom glazbenih medija i umjetnica koju se nadamo skoro vidjeti u Hrvatskoj – svojim singlom ‘IDGAF’ uputila nas je kako je unutarnja borba nas samih važna i da je taj put rada na sebi zahtjevan i daleko od jednostavnog. Snažnija Dua uvjerit će svoj slabiji alter ego kako je pitanje samopoštovanja važan dio osobnog vrijednosnog sustava. I da je reći ‘ne’ jednako važno koliko i odgovoriti ‘da’ pri susretu s ljudima koji čine važan dio našeg emotivnog danas. Ili pri razgovoru s onima koji su taj danas pretvorili u jučer uobičajenim metodama međuljudskih odnosa: zanemarivanjem i shvaćanjem zdravo za gotovo.

Uronite li u glazbu današnjice tek centimetar više od sluhističke površnosti, prepoznat ćete cijelo bogatstvo poruka, emotivnih doživljaja, izjava i svjedočanstava o svemu onome što vas okružuje: od svakodnevnih sitnica do globalnih pitanja. I u tome jest terapeutska ljepota koju nam popularna glazba donosi sa sobom. U svim žanrovima i stilovima koje možete zamisliti: od ranjivosti Shawna Mendesa i iskrene sreće Eda Sheerana do protestnog angažmana grupe N.E.R.D. i društvene kronike sastava Editors tek je malen korak. Vrijedi ga napraviti i osjetiti ono što nam umjetnici nude.

The Weeknd, recimo. Kada je glazbeni portal hotnewhiphop.com objavio listu očekivanja od novoga projekta kanadskog kantautora, nagađalo se kako bi se ovim izdanjem kanadski umjetnik mogao vratiti svojim korijenima s nastupnog mixtapea ‘House of Baloons’. Ti korijeni znače mračnijega, introspektivnog i Weeknda laganijega tempa. Naziv izdanja savršen je opis za pjesme koje govore o završenoj ljubavnoj vezi i razlozima privatnog promašaja. Završna ‘Privilege’ zaokružuje melankoličnu priču o gubljenju vremena i vlastitoj tuzi. S jasnom autosugestijom kako su dani bluesa iza njega. Stihovi govore o tome kako će se The Weeknd konačno vratiti samome sebi i onome što je bio prije susreta s bivšom.

Konceptualno izdanje ‘My Dear Melancholy’ donosi, dakle, jednu od sugestija koje nam stižu u pjesmama sa svjetskih pozornica. I podsjeća na poruku koju je, na svoj sedamdeseti rođendan, Charlie Chaplin uputio svijetu i samome sebi: „Kada sam zaista počeo voljeti sebe, oslobodio sam se svega što nije bilo zdravo za mene: od hrane, ljudi, stvari, situacija i svega ostalog što me je vuklo ka dnu, a dalje od mene samoga. U početku sam to zvao ‘zdravi egoizam’, a danas znam da je to ljubav prema samome sebi.“

Da. Od EP-a The Weeknda do pjesme koju ispisuje Dua Lipa tek je koračić. Dovoljan da nas uputi u mudrosti koje smo smetnuli s uma u dobu društvenih mreža i vremenu jurnjave za notifikacijama na pametnim telefonima.

Goran Komerički,
radijski producent

Šali li se on? Priča li viceve? Ili možda govori o prošlosti? Dotiče li se budućnosti? Je li ironičan? Sve su to pitanja koja prate ono što radim ovoga trenutka. I onoga što zovem ‘American Utopia’, napisao je David Byrne povodom izlaska svog studijskog albuma i dodao kako mnogi od nas nisu zadovoljni svijetom koji smo stvorili i načinom na koji živimo svoje živote. Je li to pitanje apsurdnih očekivanja koja nas tjeraju da se svakodnevno vrtimo u iznenadno identičnim krugovima i manje vidljivih zapreka koje se čine nepremostivima i manje radosnima?

American Utopia prvi je potpuno samostalni rad Davida Byrnea još od 2004. godine, u međuvremenu objavljujući zajedničke projekte s Brianom Enom, Normanom Cookom i St. Vincent. Ona je, istovremeno, dio širega multimedijskog projekta Reasons to Be Cheerful kojime David Byrne obilazi zemlje svijeta i pronosi svoja razmišljanja uz težnju da budemo optimističniji i sretniji negoli što ovoga trenutka jesmo. Album je snimljen na nekoliko lokacija u New Yorku i Londonu, a donosi ono što bi New Musical Express opisao melodičnim, začudnim i šašavim glazbenikom na jednome mjestu. Magazin Q dodat će kako ploča pokazuje da kreativna vatra njegova uma nije nimalo ugašena proteklih godina i kako je briljantan kao i uvijek.  Britanski Telegraph podvući će da se radi o glazbi koja predstavlja Byrneov forum u kojemu njegove čudnovate, zanosne i izazovne ideje postižu emotivno uvjerljiv izraz, te ističe kako je American Utopia još jedna blistava ponuda starog učitelja.

Kada slušate Davida Byrnea i njegovu novu ploču, bit ćete obasjani rečenicama strasti i tom optimističnom riječju kako je sve moguće mijenjati u vlastitu životu – od najmanjih do najvećih stvari. I to je vrijednost koja se pokazuje važnom s vremenom koje prolazi i mijenja postojeće. Ako u tjednu odlaska Stephena Hawkinga i prvome četvrtku u kojemu se – nakon šezdeset i šest godina – neće pojaviti tiskani broj britanskog NME-a, pronađete vrijeme za promišljanje o vlastitim krugovima, tada je to odlična prilika da pritom konzultirate album American Utopia i u satu koji ste ostavili samo za pronalaženje samoga sebe udahnete tračak obećavajućeg. It’s Not Dark Up Here, prisnažit će njujorški umjetnik.

Davida Byrnea i njegov optimizam odgledat ćemo na ovogodišnjem INmusic Festivalu. Prije toga pažljivo mjerimo snagu singla Perfect jer je jedanaesti tjedan boravka Eda Sheerana na prvome mjestu Airplay Radio Charta, službene top liste HR2 i Hrvatske diskografske udruge, sasvim raritetan podatak i zalog ljepoti svijeta u kojemu ljubavni klasik, kakvim ga već sada možemo prozvati, čini dominantnu pjesmu ukupne radijske rotacije.

Goran Komerički,
radijski producent

Svoj meteorski uspon Vance Joy doživio je pjesmom ‘Riptide’, objavljenom 2013. godine, kada je osvajao svijet na krilima hita čijim identitetom vlada ukulele i koju je iskreno zavoljela Taylor Swift, toliko da je australskog kantautora indie folk i folk pop glazbe pozvala na svoju koncertnu turneju. Vance Joy je do sada zaslužio 42 nominacije i deset glazbenih nagrada, a singl ‘Riptide’ završio je na prvome mjestu godišnje liste australskog javnog radijskog kanala Triple J. Pa i pored tih uspjeha je ostao, kako kazuje, jednak – sretan i ponosan kada napravi dobru pjesmu ili odsvira uspješan koncert. „Ja sam poput dječaka iz susjedstva“, izjavit će, „ali i pomalo čudak. U smislu da sam stvarna osoba. Poput momka koji će u tri ujutro u susjednom stanu pjevati glasno i držati vas budnim“.

Impresije i priče drugoga albuma u karijeri Jamesa Gabriela Wandersona Keogha – kako glasi pravo ime Vancea Joyja – nastajale su u posljednjih pet godina na raznim stranama svijeta. I u posve bizarnim situacijama. ‘Saturday Sun’, primjerice, napisana je u Malibuu, a govori o trenucima kada upoznaš divnu osobu s mišlju kako ne želiš propustiti priliku ponovno je vidjeti. Stvar ‘Little Boy’ priziva djetinjstvo i dječački pad s bicikla, ‘Bonnie & Clyde’ inspirirana je književnošću, a ‘Take Your Time’ nizom intervjua Kanyea Westa kojima se hranio kupajući se u hotelskoj kupaonici noć nakon koncerta u Denveru. I to pokazuje, govori, kako su trenuci inspiracije iznenađujući.

Kolekcija ‘Nation of Two’ Vancea Joyja mlako je pozdravljena sa strane svjetskih glazbenih medija. Britanski Guardian u prvi plan je stavio ‘plitkost stihova’ ironično karakterizirajući opus ploče dragocjenim poput slatkiša iz supermarketa. No, ti slatkiši znaju biti vrlo ljepljivi, istaknut ćemo, i mogu donijeti magiju pjesama koji će vas – poput ‘Call If You Need Me’, pjesme nastale uz guitalele – povući na nehajnost. I one trenutke čarolije koje nudi život sretnoga ljubavnog para u današnjem dobu. Pa zašto bismo od toga bježali? Ljepota se ionako skriva u onim malim trenucima radosti, sreće, pjevanja naglas i široka osmijeha. U tri ujutro ili četiri poslijepodne, svejedno.

I dok podaci magazina Billboard govore kako američkim radijskim eterom, streaming servisima i digitalnom prodajom Drake vlada tolikom uvjerljivošću da je njegova ‘God’s Plan’ dvostruko popularnija od pjesme s drugoga mjesta liste Hot 100, kod nas se to drugo američko mjesto uvjerljivo drži na vrhu radijske rotacije. Dua Lipa je tik do trona, a Post Malone, Rae Sremmurd i DJ Khaled su isuviše novi da bi uspjeh domaćega streaminga stigli oploditi prisustvom u radijskim programima. S druge strane, The Weeknd, Kendrick Lamar i Camila Cabello stidljivo pronalaze put prema gornjem dijelu radijske liste i tako Ed Sheeran sa svojom ‘Perfect’ deseti puta predvodi Airplay Radio Chart, top listu HR2 i Hrvatske diskografske udruge, sasvim lijepo se uklapajući u ono što Vance Joy naziva ‘samosvojnošću savršenog para’.

Goran Komerički,

radijski producent

Važnošću Marvelove ekranizacije strip junaka ovih dana se bavi kompletna kulturna javnost. I to ‘ljubavno pismo crnačkoj kulturi’, kako ga opisuje magazin Vox, ruši sve rekorde zarade na mnogim stranama svijeta: milijarda dolara prihoda ostvariv je san. ‘Film ‘Black Panther’ definira trenutak crne Amerike’, ističe Carwell Wallace na stranicama The New York Timesa, a ploča ‘Black Panther: The Album’ – nastala u glazbenoj režiji Kendricka Lamara – taj trenutak čini još samosvjesnijim. Povezivanje afričkih korijena i američkog urbanog identiteta učinjen je na toliko slojevit način da će NME ispisati kako glazbeni albumi Marvelovih filmova s ovim konceptom dobivaju svoj novi zlatni standard.

A zlatnim standardom postaju i ljudske geste koje vas moraju dirnuti. Poput one kada je Drake milijun dolara – milijun dolara! – namijenjenih snimanju videospota podijelio ljudima kojima je taj novac potreban. I sve to zabilježio u kratkom filmu koji prati pjesmu ‘God’s Plan’. ‘Ovo je najvažnija stvar koju sam ikada učinio u svojoj karijeri’, napisao je Drake najavljujući video na Instagramu. Radi se o turneji dobrih djela u sklopu koje Drake prolazi Miamijem nehajno dijeleći novac dobiven od diskografske kuće za snimanje novoga videospota. Za vrijeme toga puta, hip hop zvijezda plaća namirnice ljudima koje prvi puta vidi. Iznenađuje tinejdžere novim automobilima, dijeli novac ljudima koji se bore s neimaštinom i životnim problemima, vodi ljude u shopping i daruje djecu igračkama. Drake je tom prilikom dijelio studentske stipendije i donirao ustanove poput Glazbene škole Sveučilišta u Miamiju, fondacije Lotus Home Shelter za pomoć beskućnicima ili udruge Vatrogasci grada Miamija. Utjecaj takvoga hoda ulicama američkoga grada izrazito je važna jer stotinama milijuna ljudi – među kojima je više desetaka milijuna Drakeovih fanova – pokazuje kako je moguće i koliko je lijepo činiti dobro.

Prošloga tjedna Britanska glazbena industrija dodjelom nagrada slavila je najuspješnije umjetnike – pobjednicima večeri smatraju se Stormzy i Dua Lipa – ali i pokazala trenutak u kojemu se nalazi glazbeno poslovanje. Nagrade su bile čvrsto uvezane sa streaming servisima i radijskim stanicama, jer su pojedine kategorije bile dodijeljene uz podršku BBC-jeva Radija 1, Spotifyja, radijske stanice Capital FM i streaming servisa Apple Music. Zabavu i duhovite opaske Jacka Whitehalla ukrasila je pokoja vidljiva tehnička pogreška za nastupa izvođača no to je samo pokazatelj kako britansku glazbenu industriju čine samo – ljudi.

Ljudi koji čine dobro drugima ili oni koji glazbom svijet čine kulturnijim mjestom, svejedno. Od satire Kendricka Lamara do plemenitosti Drakea tek je malen korak. Pa zato, ako su suze okupale vaše obraze za gledanja kadrova videospota ‘God’s Plan’, budite ponosni. Jer to znači kako ste čovjek ispunjen empatijom i emocijama. I kako pogled na ljude, njihove brige i njihova veselja na vas ostavljaju živoga traga. Onoga traga koji se počesto gubi u koračanju kroz naše probleme i kroz izazove naših briga.

Izazovi radijske rotacije u Hrvatskoj deveti tjedan su na prvo mjesto dovele Eda Sheeran s njegovom posve emotivnom i posve ljudskom pjesmom. Singl ‘Perfect’, naime, i dalje prevodi tjedni izvještaj Airplay Radio Charta – liste HR2 i Hrvatske diskografske udruge.

Goran Komerički,

radijski producent

Naime, iza distorziranog zvuka super cijenjenog albuma ‘Twin Fantasy (Face to Face)’ – čija ocjena na agregatu Metacritic je 88 od 100 – možete pronaći kompletnu sliku frustracija i pojava koje dominiraju odrastanjem. I možete iznimno dobro čuti i zaista osjetiti nadu, čežnju, očaj i divlju radost kako iskaču iz stihova Willa Toleda. I sve to ispjevano je sugestivnošću koja nas jasno podsjeća na naše vlastite trenutke uspona i padova i onih malih detalja koji život čine tako različitim mozaikom. A to i jest kvaliteta umjetnika koja ga čini velikim: sposobnost da vlastitu kupaonicu, kraj svojega školovanja ili curu na suvozačkom mjestu učini vašom u vašim mislima. I da vas potakne na dozivanje željenih slika vlastitih nada, radosti i razočaranja.

Album ‘Twin Fantasy’ svojom zahtjevnošću vas može iscrpiti, napisat će Consequence of Sound uz dodatak kako donosi ‘neke od najuzbudljivijih ambicioznih rock kompozicija ovoga desetljeća’. Magazin Slant će naglasiti kako su novi aranžmani starih pjesama prilagođeni stadionskome zvuku i omogućavaju potpuno iskustvo koje je originalu nedostajalo. A to znači najmanje dvije stvari: kako je Will Toledo perfekcionist i kako je ustrajnost mjera po kojoj ćete moći mjeriti uspjeh vlastitih života. Jer s ustrajnošću će doći vrijeme ostvarivanja želja. Poput ove u kojoj će – zaogrnut većim budžetom i vlastitim bendom – Will Toledo moći nanovo snimiti pjesme koje toliko volimo i tako kako one to zaslužuju. I nježno ih revidirati na način koji mlađem, ranjenom Willu omogućava korak naprijed. I dopušta si da u završnim trenucima albuma koji donosi ‘ispriku za budućega mene’ donese više oprosta negoli bijesa. Jer je – više oprost, a manje bijes – ono što, podvući će Peyton Thomas s početka naše priče, ‘čini razliku između starog i novog: on više ne vidi svoju priču kao tragediju’. I stoga što Will Toledo, sa svojih dvadeset i pet, više nije usamljena umjetnička duša koja utočište pronalazi u vlastitom pisanju već uspješan frontman vlastita benda Car Seat Headrest, grupe koju smatramo budućnošću rock glazbe.

Sadašnjost radijske rotacije vezana je uz izvođače koji čine bogato sazviježđe svjetskih pozornica i domaćega etera. To znači kako Camila Cabello, Bruno Mars, Justin Timberlake i, primjerice, Dua Lipa čine obavezni dio glazbene programske lektire. A među njima posebno poglavlje čini Ed Sheeran. Kada mislite kako se samozatajno spustio pokoje mjesto, eto njega s pjesmom ‘Perfect’ po osmi puta na vrhu Airplay Radio Charta, službene top liste HR2 i Hrvatske diskografske udruge.

Goran Komerički,

radijski producent

Jer, audio sadržaji su prošle godine potpuno zavladali hijerarhijom sadržaja ljudi svijeta, a slušanje glazbe u iznimnom je porastu. Istraživanje agencije Nielsen pokazalo je kako prosječan čovjek u Americi glazbu sluša trideset i dva sata tjedno što je porast od sedam sati u dvije godine. Istovremeno, radio je na području Sjedinjenih Država postao medijskom platformom s najvećim marketinškim dosegom i sa svojih 93 posto dostupnosti nadmašio je televiziju za punih četiri posto.

Lewis Carnie, urednik BBC-jeva Radija 2 i specijaliziranog glazbenog kanala BBC Radio 6 Music, ističe kako je uloga radija u svakodnevici iznimno velika. Kao voditelj najuspješnijeg radijskog kanala u Europi ponosno će dodati kako je radio ‘važan način komuniciranja i ljudi ga vole’ i dodao: ‘Televizija je postala vrlo raznovrsna i rascjepkana, a radio nije i to mu je prednost.’

I to je trend koji traje.

Kada su pretprošle jeseni poslovnoj i inoj javnosti servirani podaci kako je američki iHeartRadio Music Festival u dva rujanska dana i dvije noći skupio šest i pol milijardi impresija na društvenim mrežama, iznenađenje je bilo veliko. A nevjerica posvemašnja. Jer događaj u organizaciji vodeće američke radijske kompanije iHeartMedia time je nadmašio SuperBowl, neprikosnoveni lider sportskog natjecanja, glazbene zabave, medijske potražnje i marketinškog prestiža.

S druge strane, britanska medijska kompanija Global Media Entertainment – koja u svojemu portfelju, između ostaloga, ima stanice Capital Radio, Classic FM, LBC, i Heart – početkom ovoga siječnja objavila porast prihoda od marketinga u jednoj godini za dvanaest milijuna funti.

I zato riječ radio danas poprima novo značenje.

Jer, radio je sasvim vintage, ali i ‘slijedeća velika stvar’ u svijetu medija. O tome je začuđenom skupu domaćih marketinških stručnjaka još 2006. godine u Zagrebu govorio Philip Kotler. A tako govore podaci, uče nas naše navike i govore aktualna istraživanja. Kompanija Procter & Gamble objavila je kako napušta oglašavanje na Facebooku i novac preusmjerava u radijske sadržaje. Menadžeri kompanije obavijestili su novinare poslovnih magazina kako je odluka temeljena na nezadovoljavajućem rezultatu promoviranja po Facebooku. Marketinški konzultant i sveučilišni profesor Dick Taylor prisnažio je radijsku pobjedu pričom kako je P&G cijelo stoljeće perjanica prepoznavanja medijskih trendova. Paste za zube, brijači aparati i dječje pelene su, naime, od dvadesetih prošloga stoljeća pažljivo odabirali platformu putem koje bi damama i gospodi poručivali što im je najbolje koristiti u njihovu životu.

I kada su oni išli, slijedili su ih drugi.

Na radijskom festivalu RadioCity Milano izvršna direktorica Radija Canada CBC English Service Susan Marjetti izvijestila nas je u eteru HR2 kako radio u Kanadi postiže iznimne rezultate. U linearnom slušanju i slušanju radijskih podcasta. ‘Kanađani slušaju radio i audio u digitalnom svijetu u rekordnim brojkama’, istaknula je, ‘u prošloj godini s naše platforme za podcaste, platforme CBC Radio, downloadano je preko 100 milijuna puta. A u Kanadi ima 40 milijuna ljudi. To je zapanjujuće.’

Podsjetimo se kako je izvještaj američke agencije Nielsen pokazalo da je ‘slušanje radija je i dalje glavni način na koji ljudi otkrivaju novu glazbu’. I to u vremenu kada streaming servisi također doživljaju snažan uspon. Radio i dalje dominira automobilom premda nove tehnologije i novi uređaji omogućuju slušateljima da konzumiraju glazbu gdje bilo i kako bilo: na pametnom telefonu, tabletu, desktop kompjutoru, uživo ili u obliku podcasta, putem zaslona na IPTV platformama i pomoću radijskih aplikacija. Primjerice, čak 72 posto ljudi glazbu u automobilu sluša putem radija.

Istovremeno, izrazito je značajno kako 37 posto slušatelja glazbe ističe da im je jedna od najdražih stvari na tradicionalnom radiju – radijski DJ sa svojom selekcijom i prezentacijom pjesama u eteru. I to je podatak koji izaziva pozornost. Jer, glazba je samo dio privlačnosti radijskih programa. Čovjek u eteru je iznimno važan, ističe Lewis Carnie u odgovoru na pitanje o tome što je najvažnije za uspjeh radija: ‘Glazba je vrlo važna, ali nije najvažnija. Za nas su najvažniji ljudi koji prezentiraju. Recimo ‘Doručak s Chrisom Evansom’. Chris je ekstremno popularan zabavljač, ili Ken Bruce, Steve Wright, cijeli dnevni tim, to su sve veliki zabavljači.’

I to je trenutak u kojemu valja podsjetiti kako u hijerarhiji najuspješnijih poslovnih modela radijskih stanica u Sjedinjenim Državama vodi country format koji bi kod nas bio usporediv s domestic odnosno radijskim formatom domaće glazbe. Drugi po snazi je poslovni model govornog News/Talk radija, a na trećemu mjestu su radijske stanice koje emitiraju aktualne pop hitove tzv. CHR odnosno Cotemporary Hits Radio. Glazbeni format radijske stanice kakve najčešće nalazimo u našoj zemlji – tzv. Adult + 80s – nalazi se tek na šesnaestom mjestu po traženosti odnosno uspješnosti poslovnih modela američkih radijskih stanica.

U tjednu kada smo proslavili Svjetski dan radija, pak, domaćim radijskim eterom vlada jedan od najvećih američkih zabavljača trenutka, umjetnik kojega iznimno cijeni i Quincy Jones. Pjesma ‘Finesse’ u izvedbi Brune Marsa i Cardi B predvodi Airplay Radio Chart, top listu HR2 i Hrvatske diskografske udruge, drugi tjedan u nizu.

Goran Komerički,

radijski producent

‘Pop je najprilagodljiviji glazbeni žanr’, istaknut će JT dodajući kako je njegov sadašnji zvuk rezultat dvogodišnjeg razgovora s Pharrellom Williamsom i Chadom Hugom. Produkcijski duo The Neptunes odigrao je značajnu rolu svojim zahvatima i sugestijama koje je Chad uobličio savjetom: ‘S Juga si i donesi sa sobom pozitivne misli i prljavi zvuk Juga, nemoj bježati od svojega porijekla.’ I dodao: ‘Možeš plesati na planini, samo ako to staviš u ispravan kontekst.’ Naziv albuma ‘Man of the Woods’ direktna je posveta njegovu sinu, jer značenje imena Silas je upravo – čovjek iz šume. A priroda Tennesseeja i bogatstvo tamošnjega planinskog pejzaža su duboko utisnuti u odrastanje Justina Timberlakea. I zato na šesnaest pjesama novoga albuma pronalazimo susrete različitih glazbenih naslijeđa. Country, folk, pop, hip hop, funk i elektronika umiješani su u sklop kojega Entertainment Weekly naziva ‘vrećom stilova i zvučnih raspoloženja’, a Rolling Stone opisuje ‘Americanom s ritam mašinom 808′ i ‘kozmopolitskim future-funkom’.

Produkciju albuma ‘Man of the Woods’ potpisali su The Neptunes i Timbaland, a sudjelovali su Danja, Rob Knox, J-Roc, Eric Hudson i članovi ansambla 1500 or Nothin’. Među supotpisnicima ili gostima pjesama  pronalazimo Chrisa Stapletona i Aliciu Keys, a te dvije pjesme – ‘Morning Light’ i ‘Say Something’ – čine sredinu kolekcije izrazito privlačnom. Kako zbog atmosfere bliskosti tako i radi osjećaja intime kojom je prožeta posve osobna priča. ‘Život je samo put na kojemu se okrećeš slijedećoj stvari’, podvući će Justin Timberlake i otkriti kako je – baš kao u videospotu za singl ‘Supplies’ – važno upozoriti na sve devijacije koje sa sobom donosi onečišćenje društva.

Analitičari glazbene scene poprilično su se podijelili oko shvaćanja, razumijevanja i općega prikaza albuma ‘Man of the Woods’. A jednako se zbilo i s ljudima na glazbenim forumima i po društvenim mrežama. Razmišljanja se prostiru od oduševljenja opuštajućim albumom s pohvalama eklekticizmu i futurističkom R&B-ju među korisnicima agregata Metacritic pa do ocjene New York Timesa da album ‘ponekad zvuči uvjerljivo, a ponekad šepavo’. Britanski Telegraph će, tako, istaknuti kako ploča pokazuje da prirodna idila i glazba za kampiranje ne pristaju dobro uz elektroničke ritmove i electro funk.

‘U pop svijetu u kojemu se ne potiče originalnost, postoji nešto zaista pohvalno u namjeri da se misli izvan okvira’, napisat će Guardian i na taj način najbolje opisati ono što donosi album ‘Man of the Woods’. I donijeti nam pojašnjenje današnjega svijeta koji je ispunjen ljudima koji se kreću sredinom terena. A vidite, da biste postigli uspjeh, potrebno je ući u šesnaesterac. Jer, samo tako ćete dobiti priliku za postizanje gola. A taj pogodak može biti – i na to nas upućuje intima albuma ‘Man of the Woods’ – najvrjedniji kada ga postižemo u svojemu prirodnom okruženju i s ljudima koji su nam dragi.

Bruno Mars i Cardi B, pak, drago nam se smiješe s vrha ovotjednog izvještaja Airplay Radio Charta, koji donose HR2 i Hrvatska diskografska udruga. Njihova zajednička ‘Finesse’ zacementirala je uspjeh američkog kantautora s ovotjednih Grammyja i u domaćem radijskom eteru, a Hrvatska je dobila novi broj jedan. Veseo, šaren i rasplesan. S reminescencijom na ranija desetljeća globalne glazbene povijesti.

Goran Komerički,

radijski producent

Šezdeseta dodjela bila je upravo onakav Grammy kakav je svijetu trebao: društveno osviješten i izvedbeno poseban. S jasnim pozivima ka očuvanju vrijednosti života koje smo, činilo se, kao čovječanstvo dosegli, a unutar kojih jednakost, pravednost, obzirnost, ženska ravnopravnost, pravo na drugačije mišljenje i sloboda govore čini sastavni dio ljudskoga identiteta. U tome svijetu i te večeri – u televizijskom prime-timeu CBS-a – popularna kultura pokazala se kao čuvar Amerike i zaštitnik vrijednosti na kojima je ona nastala i na kojima živi. A konotacije koje su se ticale društvenog koraka unatrag prelijevale su se s pozornice na društvene mreže i u domove ljubitelja glazbe, slušatelja i gledatelja širom svijeta. Medijski autoriteti poput BBC-ja, Billboarda, Forbesa ili New York Timesa te su stvari stavili u prvi plan ističući kako se ‘Najveća noć glazbe’ pretvorila u umjetničko-političku večer u kojoj jednu od značajnih uloga glumi Hillary Clinton. I igru istine koju će USA Today nazvati večerom ‘brutalne iskrenosti’.

Akademija je ove godine nagradila Brunu Marsa na najkonkretniji mogući način. S dodjelom priznanja u svih šest kategorija u kojima je bio nominiran. Odluka koja je na ponekim stranama označavana kontroverznom, nevjerojatnom pa i razočaravajućom, pobrojao je Billboard, istovremeno je i ona koja u kontekstu povijesti popularne glazbe ima iznimnu težinu. Jer, ističe glasilo industrije, sasvim je raritetna situacija da tri glavne kategorije osvoji izvođač R&B glazbe i to s dvije različite pjesme – ‘24K Magic’, ‘That’s What I Like’ – u dvjema glavnim kategorijama.  Američki kantautor postao je tek deveti kojemu je uspjelo osvojiti tri glavne kategorije, a tek je peti umjetnik R&B-ja koji je u riznici ima prestižni gramofon Albuma godine. Prije njega, statutu su osvojili Stevie Wonder, Quincy Jones, Natalie Cole i Ray Charles, a samo Michael Jackson i Santana su osvojili više nagrada u jednoj noći.

Nielsen je – nakon dodjele nagrada – dostavio podatke i koliko nastup u takvoj noći donosi pomaka u traženosti pjesama na streaming i servisima za digitalni download. Prodaja je porasla za 328 posto u odnosu na dan prije Grammyja. Pri tome je, ističe se, najbolje prošla pjesma ‘Despacito’ koju su – kao prvi latino izvođač nakon niza godina – Luis Fonsi i Daddy Yankee izveli na samoj svečanosti. S druge strane, Billboard se pozabavio i razmatranjem slabih rezultata najpropulzivnijeg glazbenog žanra ističući kako hip hop vjerojatno nije osvojio glavna priznanja između ostaloga i zato što su se glasači podijelili između, primjerice, ostvarenja koje potpisuju JAY-Z i Kendrick Lamar. Pa su tako album isprike upućen Beyonce – a oličen u albumu ‘4:44′ – i njegov vlasnik ostali potpuno praznih ruku. No, zato su – svjedoče tweetovi ljubitelja glazbe na društvenoj mreži – u javnosti pozdravljeni Portugal. The Man kao snažni predstavnici freaky glazbe na Grammyjima, toj manifestaciji svjetskoga mainstreama.

U glazbenoj retrospektivi godine koju američki pristup industriji zabave obogaćuje nizom detalja, osluškivanjem karaktera i trenutaka zbog kojih volite takve svečanosti i podsjećate se ljepote koju glazba svakoga dana nudi, pokazala se i sva širina izričaja koji prate mainstream. A glavni glumci poput Cardi B, Chrisa Stapletona, Pink i Eltona Johna na pozornici su dobivali nagrade – Kendrick je monopolizirao kategoriju rap glazbe, Alessia Cara je debitantica godine, The National imaju najbolji alternativni album, a War on Drugs vlasnici priznanja za Rock Album godine – i pripremili impresije koje ćemo pamtiti. I analizirati. Jer, poneki poput medleyja otvorenja koji su izveli Kendrick Lamar, U2 i David Chapelle nude sa sobom filmičnost kazališne satire na puno razina. A drugi scenografijom podvlače značaj zajedništva, pokreta poput #metoo odnosno #TimesUp ili jednakopravnosti. Recimo, oni Logica i Ke$he.

„Svatko zaslužuje jednaku priliku. I to ne samo u glazbenoj industriji“, istaknula je Alessia Cara u govoru zahvale naglašavajući koliko je još od djetinjstva, pjevajući pod tušem, „željela ovaj Grammy“. I zato je Grammy posebno bogatstvo bogatstva glazbene scene. Jer nam daje ljudskost. I donosi emocije, nadahnuća, uzbuđenja i trenutke koji će vas ganuti. Posebno ako, gledajući ga, dozovete empatiju i proživite iskrene suze nakon kojih je, reći će voditelj James Corden, „svaka riječ suvišna“. Te suze pripadale su Keshi i njezinim suputnicama u bijelom (Camila Cabello, Cyndi Lauper, Julia Michaels, Andre Day, Bebe Rexha) čiju se izvedbu pjesme ‘Praying’ smatra najemotivnijim trenutkom dodjele. I minutama u kojima su riječi Janelle Monae o tome kako je problem ženske ravnopravnosti – kojoj će temu kasnije posvetiti niz medija poput BBC-ja i Los Angeles Timesa – problem i funkcioniranja svjetske glazbene industrije danas. One iste industrije u kojoj će Bruno Mars pisati pjesme s užitkom i ljubavlju i stvoriti album s mišlju na ljude sa svih krajeva svijeta „koji se ne poznaju, a zajedno plešu i zajedno slave“.

Naš sedmerostruki pobjednik tjedne radijske rotacije također je dobitnik dvaju priznanja Grammy u pop kategorijama. I zato osluhnite malo ‘Perfect’ tu pjesmu Eda Sheerana s prvoga mjesta Airplay radio Charta – službene top liste HR2 i Hrvatske diskografske udruge. Jer ona također slavi iskrenost i ljubav, te dvije tako važne emocije u našim životima.

Goran Komerički,

radijski producent

A takav svijet traži i odgovarajuću savjest. Umjetničku i društvenu. Ona nam je stigla u obliku albuma ‘No_One Ever Really Dies’, ploče koja već naslovom – radi se o punom imenu koje se krije iza skraćenice benda N.E.R.D. – naznačuje koliko je važna i drugačija. Za samu grupu  i za sve ljude kojima promjena taba na pregledniku označava bijeg u vlastitu sigurnost. Jer, album donosi iznimno inventivnu kroniku američkog društva u godinama ispunjenima turbulencijama, nasiljem, traumama, frustracijama i najavama gradnje zida protiv imigranata. „Zaboravljamo da ova zemlja zapravo pripada indijanskim nacijama“, objašnjava Pharrell opisujući temu pjesme ‘1000’, „svi ostali smo u njoj imigranti. Kakav onda smisao ima mahanje zastavom Konfederacije?“

Album ‘No_One Ever Really Dies’ briljantna je protestna ploča na kojoj Pharrell Williams, Chad Hugo i Shay Haley odlaze niz stepenica dalje od svojega funk rock izričaja kako bi, ističe Guardian, „konačno pronašli svoj pravi groove“. Skepticizam i bijes ovdje su garnirani slojevima punka, novoga vala, funka, soula i hip hopa. A sve kao rezultat proučavanja zvukova i utjecaja kakve nude – nabraja New York Times – Gang of Four, Suicide, Devo ili Talking Heads. No, cijela priča iznimno je pitka, sladokusna i sočna. Pa, kako je to moguće kada govorimo o svijetu nepravdi i ravnodušja? „Kada bih snimio ploču da zvuči tužno, koliko puta biste je slušali“, upitao se Pharrell Williams, „A koliko puta ako tu istu priču stavim pod glazbu koja se doima sretnom?“

A Mr. Happy – čovjek koji je energijom optimizma povezivao cijeli svijet potičući ga da snima vlastite verzije sreće u gradovima sa svih kontinenata – danas je daleko od sreće kojom je zračio stvarajući pjesme poput ‘Blurred Lines’, ‘Get Lucky’ i , da, ‘Happy’. Jer, svijet se promijenio. „Ludo je i upravo sada se događa ono što otkrivamo u našem društvu“, govori njujorškoj perjanici respektabilnog novinarstva uz pjesmu ‘ESP’, „a to je da je istina važna samo kada zvuči cool. A kad ne zvuči cool, ljudi jednostavno odlučuju da u nju ne vjeruju. I tako koriste svoj um.“

Pa, može li jedna od plejade protestnih ploča u doba Donalda Trumpa promijeniti ponešto? Može li estetika filantropije zaogrnuta toliko snažnom empatijom pomaknuti misli ljudi? Može li ih uvjeriti da pokušaju osjetiti kako je to živjeti tinejdžerstvo u statusu izbjeglice na način opisan u pjesmi ‘Kite’? Je li moguće osvijestiti dvostruki život koji su prisiljeni voditi pripadnici LGBT zajednice ili mladi ljudi u okrilju konzervativnih obitelji putem pjesme ‘Secret Life of Tigers’? Mogu li autoriteti kao što su Kendrick Lamar, Frank Ocean, Mary J. Blige, Rihanna, Future, Andre 3000, Gucci Mane, Wale, A$AP Rocky, M.I.A. i Ed Sheeran – svi zastupljeni na ovoj ploči – utjecati na promjenu društvenih vrijednosti u vladavini buke? Pjesma ‘Lightning Fire Magic Prayer’ donosi „smiono mišljenje da bismo možda mogli postići mir ako bi odjednom svako ljudsko biće na planetu stavilo ruke u zrak da vidimo što smo zeznuli. Zamislite kakva bi to bila energija“, zaneseno će danas Pharrell, „Nitko tada ne bi bio ubijen. Nitko se ne bi svađao. Zamislite što bi bio život kada bi svi jednom i odjednom to učinili“.

Dakle? Kontekst je važan, govori Pharrell odgovarajući na pitanje zašto je on i zašto je baš sada – u trenucima kada se, obojivši kosu u zeleno, pogledao u ogledalo – odlučio napraviti angažirani projekt grupe N.E.R.D. uobličen nazivom ‘No_One Ever Really Dies’. „Ako ne sada, kada“, upitao je i dometnuo: „ako ne ja, tko?“

A upravo sada i upravo Ed Sheeran svojom posve ljubavnom pjesmom senzibilizira hrvatski radijski eter za romantiku koja život znači. Njegova ‘Perfect’ predvodi Airplay Radio Chart – listu koju donose HR2 i Hrvatska diskografska udruga – šesti tjedan u nizu.

Intima Camile Cabello na nastupnom albumu ‘Camila’ daje naslutiti kako je njezin put do vrha glazbene scene – mjesta na kojemu se sada nalazi – bio zahtjevan i krivudav. Uostalom, prvotni naziv ove ploče ‘The Hurting. The Healing. The Loving’ kantautorica je opisala kao ‘priču o putovanju od tame ka svjetlu’. I prisnažila kako se radi o putu od vremena vlastite izgubljenosti do trenutka kada se ponovno pronašla. Ta nanovo pronađena Camila poprilično je udaljena – stilom, zvukom i pojavnošću – od grupe Fifth Harmony kojoj je pripadala od početka karijere i nastupa u X-Factoru. Izlazak iz superpopularnog benda bio je popraćen različitim komentarima no Camili je bilo jasno kako je ta odluka izlišna i izrazito ispravna. U razgovoru za magazin Latina podvukla je kako je ‘trebala slijediti svoje srce i vlastitu umjetničku viziju, gdje god da me to odvelo’. Newsweek je njezin odlazak iz matičnog sastava usporedio s onima Beyonce i Justina Timberlakea aludirajući na to kako će ova odluka predstaviti javnosti vrlo uspješnu samostalnu karijeru mlade umjetnice.

Album američke glazbenice kubansko-meksičkog porijekla nastajao je sve samo ne uobičajeno. I pratio je iznenadne uspjehe koji su dolazili jedan za drugim. Mnoštvo pjesama nastalih u prvom dijelu snimanja projekta u završnoj verziji ploče otpale su. Pa i one autora kao što su Ed Sheeran, Sia ili Andrew ‘Pop’ Wansel.  Zašto? ‘Znate, imate samo jednu priliku napraviti debitantski album’, objasnila je Camila razgovarajući za MTV, ‘i u ovom trenutku imam toliko mnogo pjesama u kojima sam strastvena’.”Ploča ‘Camila’ donosi kombinaciju popa s latino ritmovima i utjecajima reggaetona i hip hopa. U svemu tome osjeća se, reći će Ryan Tedder, duh Kube – duh njezina odrastanja, obitelji, starih ljubavi i davnih prijateljstava.

Camila Cabello je na svojemu životnom i profesionalnom putu ‘izgubila neke prijatelje i pronašla svoj glas’, ispisat će New York Times u naslovu razgovora s umjetnicom. I time je istaknuo kako teme balada s ove ploče tematiziraju te svakodnevne gubitke koje nam život donosi i odnosi – ljude i odnose koji su danas savršeni, a već sutra su dijelom naše osobne povijesti. Tada počinju nova propitivanja i traženja, analiziranja i shvaćanja kako su stvarna prijateljstva i stvarne ljubavi iznimno rijetke vrste koje valja čuvati. I zalijevati svakodnevno kako bi sačuvale svoju svježinu. Završnu verziju albuma ‘Camila’ umjetnica je stvarala s kanadskim producentom Frankom Dukesom koji u svojemu profesionalnom radu ima niz zapaženih radova s imenima kao što su Eminem, Frank Ocean, Post Malone, Bebe Rexha, Drake i Kanye West. I koji je modernu hip hop produkciju zaogrnuo latino atmosferom.

‘Valja mi stvoriti prostor za dobre stvari koje se događaju u mom životu’, govori Camila Cabello, ‘ne volim tavoriti u vlastitoj prošlosti’. I zato nam valja zatvarati poglavlja u vlastitim životima. I smjerno kretati se naprijed vođeni vlastitom vizijom. ‘Moćnom vizijom’, istaknut će Charli XCX i Andrew ‘Pop’ Wansel govoreći o radu s junakinjom naše priče. A to i jest glavna poruka albuma ‘Camila’, prve samostalne ploče u karijeri Camile Cabello. Poruka koju je dobro imati na umu kada slijedimo osobnu životnu viziju.

Camila Cabello je tik do vrha ovotjednog Airplay Radio Charta – službene radijske liste stranih singlova koju donose HR2 i Hrvatska diskografska udruga. Domaćim radijskim eterom i dalje vlada Ed Sheeran s različitim verzijama vlastite ‘Perfect’. Na prvome mjestu se – zajedno s Beyonce i Andreom Bocellijem – nalazi peti tjedan u nizu.

Goran Komerički,

radijski producent

Audio sadržaji su ove godine potpuno zavladali hijerarhijom sadržaja ljudi svijeta, a slušanje glazbe u iznimnom je porastu. Istraživanje agencije Nielsen pokazalo je kako prosječan čovjek u Americi glazbu sluša trideset i dva sata tjedno što je porast od sedam sati u dvije godine. ‘Budućnost je u streamingu, njegovoj brzini i jednostavnosti’, govori Post Malone objašnjavajući kako je dostupnost glazbe omogućila Milenijcima otkriće nove glazbe jednostavnim pritiskom nekoliko opcija na njihovim mobilnim uređajima.

Na sceni najpopularnijih, pak, čini se kako je ovo, prije svega, bila godina Eda Sheerana i Taylor Swift. Album ‘Reputation’ omogućio je kantautorici da postane prvim izvođačem u povijesti koji je u tjednu izlaska postigao milijunske naklade sa četiri vlastita albuma. Ed Sheeran je, s druge strane, otvorio godinu nezapamćenim istovremenim uvrštenjem apsolutno svih pjesama s albuma ‘Divide’ na britanski Top 40, a završio ambicioznim duetima pjesme ‘Perfect’ s Beyonce i Andreom Bocellijem. Njegov ‘Shape of You’ najemitiraniji je singl godine u nizu zemalja svijeta, a završio je i na prvome mjestu Airplay Radio Charta, službene radijske liste stranih singlova u Hrvatskoj, koju donose Hrvatska diskografska udruga i HR2. Podatak Official Charts Company kako je ‘Divide’ u tjednu izlaska imao prodanu nakladu veću od kombinirane naklade slijedećih 500 albuma u Velikoj Britaniji govori sam za sebe.

Žanrovski gledano, urbana glazbena scena posve je preuzela primat. Nakon što je Chance the Rapper na 59. dodjeli nagrada Grammy u veljači dobio priznanje za najboljeg novog izvođača, moglo se samo naslutiti koliko će ovo biti značajna godina za hip hop zajednicu. Hip hop je posve zavladao listama popularnosti i čini se kako nikada nije bio snažniji. Trap glazba donijela je svoje heroje kao što su Migos i Lil Uzi Vert, a vrhovima najtraženijih u Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji i Europi šetali su Post Malone, Cardi B, French Montana, DJ Khaled, Vince Staples i Drake.

Kada govorimo o albumima koji se najviše cijene ili pamte u godini koja je iza nas – tada se u tom moru kvalitetne i nikad raznolikije glazbe kritičari i analitičari svjetskih glazbenih medija poput Rolling Stonea, Pitchforka, Guardiana ili NPR-a zaustavljaju na slojevitim izdanjima koji su bogatstvo introspekcije, osobne ispovijedi ili društvenog angažmana stvorili iznimnom estetikom i eklektičnim pristupom mnoštvu glazbenih žanrova. Čini se kako današnje doba njeguje dijalog različitosti i spoja nekada nezamislivih susreta rocka, hip hopa, soula, elektronike, novoga vala, funka, plesne glazbe, bluesa, jazza i popa na jednome mjestu.

Na godišnjim listama najboljih albuma najčešće pronalazimo imena kao što su Kendrick Lamar, LCD Soundsystem, SZA, Lorde, Sampha, St. Vincent, Jay-Z, Vince Staples, Grizzly Bear, The War on Drugs, Bjork, The Horrors ili Lana Del Rey. Album ‘DAMN’, pokazuje gotovo besprijekorno majstorstvo hip hopa, istaknuo je magazin Q, koji donosi brige Kendricka Lamara oko tema kao što su život i smrt, ponos i krivnja, sudbina i sloboda.

A ta sloboda i ta sudbina ponajčešće su bile vezane uz eksploziju angažiranih pjesama i protestnih albuma. Njihov potencijal, broj i utjecaj porastao je toliko da su singlovi i albumi društveno osviještenih komentara ponovno – kao u pojedinim razdobljima glazbene povijesti – dospjeli na prva mjesta top-lista singlova i albuma.

Ipak – i tom sustavu načina na koji uživamo u glazbi i porastu uspješnosti streaming servisa, radio ima zamjetnu ulogu. ‘Slušanje radija je i dalje glavni način na koji ljudi otkrivaju novu glazbu’, stoji u izvještaju ‘360 Report Highlights’ američke agencije Nielsen koje je u drugoj polovici godine publicirano javnosti. Istraživanje se odnosi na navike ljudi u Sjedinjenim Državama, a pokazuje kako – premda se korištenje glazbenih streaming servisa povećava i unatoč tome što sve više ljudi na njima stvara personalizirane playliste omiljenih pjesama – 72 posto njihovih i korisnika drugih online glazbenih servisa sluša radijske sadržaje u nekom od načina.

Zaloga za optimizam je iznimno puno. I u svijetu radijske i u svijetu glazbene industrije. Jednako kao i u svijetu popularne glazbene umjetnosti. Uspjeh je posvuda oko nas, potrebno je samo prepoznati ga, strateški usmjeriti i posložiti u godini koja slijedi. Poslovno i umjetnički.